Epilepsija je jedna od najučestalijih bolesti ili poremećaja u neurologiji. Uzroci nastajanja bolesti i simptomi su različiti. To je kratkotrajni poremećaj funkcije kore mozga i središnjeg živčanog sustava, uzrokovan snažnim i iznenadnim neuralnim izbijanjem. Napadaji se javljaju zbog abnormalne, pretjerane i sinkrone neuronske aktivnosti u mozgu. Ovo izbijanje prolazno ometa normalnu funkciju mozga. Za dijagnozu potrebno je barem dva ili više napadaja. Epileptički napadaj obično uzrokuje promijenjenu svjesnost, abnormalne senzacije, žarišne nevoljne pokrete ili konvulzije.
Epilepsija je često idiopatska, no različiti poremećaji mozga, kao što malformacije, moždani udari i tumori, mogu uzrokovati simptomatsku epilepsiju. Simptomatska epilepsija je uzrokovana poznatim uzrokom, primjerice tumor mozga. Neepileptički napadaji su izazvani nekim poremećajem ili uzrokom primjerice metabolički poremećaji, infekcije središnjeg živčanog sustava, lijekovi, droge. Kod djece, povišena tjelesna temperatura može izazvati epileptički napadaj, to su febrilne konvulzije. Psihogeni neepileptički napadaji (pseudonapadaji) oponašaju epileptičke napadaje kod bolesnika s psihičkim poremećajima. Ne uključuju abnormalna električna izbijanja u mozgu.
Generalizirani i žarišni napadaji
Generalizirani toničko-klonični napadaji, karakterizirani su pojavom toničkih grčeva, gubitkom svijesti, pojavom pjene na ustima, ugrizom jezika te, ponekad, popuštanjem sfinktera, što može dovesti do inkontinencije urina ili stolice. Nakon napadaja slijedi razdoblje u kojemu je osoba smetena, iscrpljena i često zaspi uz moguću glavobolju i mučninu.
“Apsans” (ranije zvan kao “petit mal napadaj”)je napadaj pri kojemu osoba iznenada postaje odsutna, kao da se zagleda u nešto. Moguće je treptanje kapaka ili trzanje. Obično traje vrlo kratko (5-30 sekundi).
Parcijalni epileptički napadaji započinju u jednom dijelu mozga, ali se mogu proširiti na cijeli mozak. Mogu biti jednostavni kod kojih je svijest u potpunosti očuvana i kompleksni kod kojih dolazi do poremećaja svijesti. Epileptički status je trajanje epileptičkog napadaja dulje od pola sata ili učestali, kratki napadaji. On može ugroziti život i oštećuje mozak.
Akutni simptomatski (provocirani), neprovocirani i refleksni napadaji
Neprovocirani epileptički napadaji nastaju zbog patoloških promjena mozga na staničnoj ili molekularnoj razini, zbog čega moždana kora postaje trajno sklona spontanom izbijanju napadaja.
Provocirani epileptički napadaji nastaju zbog privremena sniženja praga podražljivosti neurona (epileptogeni prag), uzrokovana akutnim poremećajem ili oštećenjem središnjega živčanoga sustava različite (toksične, metaboličke, strukturalne, infektivne ili inflamatorne) etiologije. Ne smatraju se epilepsijom i ne liječe antiepilepticima već korekcijom poremećaja koji ih je izazvalo.
Refleksni epileptički napadaji označuju odgovor mozga na isti podražaj. Prema mehanizmu nastanka pripadaju u provocirane napadaje, međutim, ako se ponavljaju, definiraju se kao
epilepsija zbog trajne sklonosti mozga da na isti podražaj uvijek (ili često) odgovara epileptičkim napadajem.
Dijagnoza epilepsije postavlja se nakon dva ili više neprovocirana ili refleksna epileptička napadaja u vremenskom razmaku duljem od 24 sata, a iznimno već i nakon prvog napada.
Podjela epileptičkih napadaja:
Žarišni – parcijalni
Oni nastaju aktivacijom neuralne mreže smješte u jednoj hemisferi - s poremećajem svijesti ili bez njega, s motoričkim ili nemotoričkim početkom.
Mogu biti: elementarni i kompleksni.
Generalizirani
Istodobna aktivacija neuralnih mreža smještenih u objema hemisferama, gotovo uvijek s poremećajem svijesti (iznimka su mioklonički napadaji). Motoričke ili nemotoričke (apsans)
Mogu biti: absansi (tipični - petit mal, atipični), miokloni napadaji, klonički napadaji, tonički napadaji, kloničko-tonički napadaji – grand mal, atonički napadaj.
Veliki napadaj (grand mal, toničko – klonički)
Grand mal je najteži kloničko – tonički napadaj. Simptomi su: iznenadni gubitak svijesti, tonička faza (ukočenost), klonička faza (ritmične kontrakcije mišićja lica i udova), moguće je popratna inkontinencija, ugriz jezika, postiktalna smetenost u trajanju 30 – 60 minuta, česta je glavobolja nakon napada.
Absence (petit mal)
Nastupa iznenadno, napadaji se javljaju u serijama, traju vrlo kratko: 1-2 sekunde, napadajI mogu biti praćeni žmirkanjem. Osoba prekida aktivnost (ispadaju im predmeti
iz ruku i sl.). Javljaju se u dječjoj dobi i najčešće smiruju u adolescenciji.
Jednostavni (elementarni) žarišni napadaji
Svijest je uvijek očuvana u tijeku napadaja, a simptomi su motorni (grčenje, trnci…).
Kod dijagnoze epilepsije uz kliničke karakteristike napada važan je i nalaz EEG-a.
Liječenje
U liječenju epilepsije primjenjuju se antiepileptici. Specijalist neurolog odredit će adekvatan antiepileptik, pri čemu je tendencija da se epilepsija liječi jednim lijekom, ako je to moguće. Postoji mnogo antiepileptičkih lijekova koji djeluju na kontroliranje električnih impulsa u mozgu i smanjenje učestalosti napada. Izbor lijeka ovisi o vrsti epilepsije i karakteristikama pacijenta. Važno je redovito uzimati lijekove kako bi se održala stabilna razina u krvi i spriječio povratak napada.
Povezanost epilepsije i keto dijete
Prema znanstvenim istraživanjima ovaj dijetni režim pomaže smanjiti učestalost epileptičnih napada te se često koristi kao pomoć kod liječenja epilepsije. Ketogena dijeta, tj. dijeta s velikom količinom masnoća, a iznimno malom količinom ugljikohidrata pokazala se učinkovitom kod djece i kod osoba koje ne reagiraju adekvatno na standardnu terapiju.
Ketogena dijeta je pomoć kod liječenja epilepsije, međutim kako bi bila kvalitetno provođena i kako bi ustvrdili može li se provoditi kod pojedinca, potreban je individualan savjet liječnika i nutricionista. Epilepsija, iako izaziva značajne fizičke i emocionalne izazove za oboljele, može se efikasno liječiti i kontrolirati. Ključno je brzo prepoznavanje simptoma, točna dijagnoza i prilagođeni plan liječenja. Razumijevanje ove bolesti je od esencijalne važnosti, kako bi oboljeli mogli voditi kvalitetan život, a društvo manje stigmatiziralo osobe sa epilepsijom.
