Što su niskokalorična sladila?
Niskokalorična sladila su sastojci koji su mnogo puta slađi od šećera (saharoze). Kao primjere možemo navesti acesulfam-K, aspartam, saharin, steviol glikozide i sukralozu, koji su između 150 i 600 puta slađi od saharoze, i neotam koji je između 7000 i 13000 slađi (Tablica 1). Intenzitet slatkoće niskokaloričnih sladila ovisi o njihovoj prirodnoj snazi zaslađivanja i koncentraciji u kojoj se koriste. Što se tiče kalorijskog sadržaja, mogu imati od nula do četiri kilokalorije po gramu, ali to u praksi znači vrlo malo kalorija zbog toga što se proizvodima dodaju iznimno male količine takvih sladila.Niskokalorična sladila obično nalazimo u bezalkoholnim napitcima, desertima, mliječnim proizvodima, slatkišima, žvakaćim gumama i napitcima od tople čokolade. Većina je dostupna i u obliku stolnih sladila koja se koriste u čaju i kavi ili u drugim namirnicama, poput voća i žitarica kakve se obično konzumiraju za doručak.
Niskokalorična sladila dostupna su već više od stoljeća.Saharinje 1879. otkrio Constantin Fahlberg, kemičar koji je radio na Sveučilištu Johns Hopkins u Sjedinjenim Državama, a intenzivno se koristio za vrijeme nestašica šećera, npr.tijekom Prvog svjetskog rata. Iako su u nekim zemljama,nakon 1945., zaslađivali bezalkoholna pića kombinacijom saharoze i saharina, dijetalna i lagana pića nisu postala popularna do ranih 1980-ih, kad je predstavljen aspartam. Tijekom zadnja tri desetljeća, prodaja niskokaloričnih bezalkoholnih pića u Europi porasla je za više od petnaest puta.Ustvari, u nekim zemljama, niskokalorične verzije poznatih marki postale su najprodavaniji proizvodi.
Niskokalorična sladila koriste se u širokom rasponu prehrambenih proizvoda i napitaka iz niza razloga, između ostaloga i zbog toga što potrošači žele imati kontrolu nad svojom tjelesnom težinom, a proizvođači nastoje ponuditi velik izbor razina kalorijskog sadržaja u svojim proizvodima.Bolji okus niskokaloričnih sladila još je jedan od razloga njihove raširene primjene. Iako su sladila u početku imala nekih nedostataka u pogledu okusa, posebno ako su korištena kao jedino sladilo u nekom proizvodu, novija niskokalorična sladila imaju bolje profile okusa. Rabe se i mješavine sladila zbog toga što često daju veću slatkoću od očekivane s obzirom na upotrijebljene količine pojedinačnih sladila: cjelina je veća od zbroja svojih dijelova.
Uz niskokalorična sladila, u slatkišima, žvakaćim gumama i desertima koriste se i polioli. Polioli, poput maltitola, izomalta, sorbitola, manitolaiksilitola, imaju oko 2.4 kilokalorije po gramu (8.4 kJ/g) za razliku od 4 kilokalorije po gramu (16.8 kJ/g) koliko imaju dijetalni šećeri i ugljikohidrati. Iznimka je eritritol, sladilo s nula kalorija i intenzitetom slatkoće sličnim šećeru koje je u Europi odobreno 2006. g. Polioli se u proizvodima ne koriste samo kao zamjenski izvor slatkoće, nego također preuzimaju brojna funkcionalna svojstva šećera, uključujući osjećaj u ustima, boju, strukturu i svojstva zadržavanja vlage.
Tablica 1: Primjeri niskokalorična sladila
Ime
Snaga zaslađivanjau usporedbi sa saharozom
Datum otkrića
Koristi se u EU od
Acesulfam-K (E950)
150-200 puta slađi
1966.
1983.
Aspartam (E951)
150-200 puta slađi
1965.
1983.
Ciklamat (E952)
30-50 puta slađi
1937.
1954.
Neotam
7000-13000 puta slađi
1990.
2010.
Saharin (E954)
300-400 puta slađi
1879.
1887.
Steviolglikozidi
200-300 puta slađi
1901.*
2011.
Sukraloza (E955)
400-600 puta slađa
1976.
2000.
*Stevija je opisana 1901. g., kada je dobila i ime.