Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, procjenjuje se da u svijetu od demencije boluje više oko 50 milijuna ljudi, a samo u Hrvatskoj s ovim mentalnim oštećenjem živi više od 100 tisuća ljudi. Demencija je pad kognitivne funkcije, a da bi se smatralo demencijom, mentalno oštećenje mora utjecati na najmanje dvije moždane funkcije. Demencija može utjecati na:
- memoriju
- razmišljanje
- jezik
- prosudu
- ponašanje
Demencija može biti uzrokovana raznim bolestima ili ozljedama, a mentalno oštećenje može varirati od blagog do teškog. Također može uzrokovati promjene osobnosti. Neke vrste demencije su progresivne, što znači da se s vremenom pogoršavaju. S druge strane, neke se vrste mogu liječiti ili su čak reverzibilne. Međutim, mnogi stručnjaci ograničavaju pojam "demencija" na nepovratno mentalno pogoršanje.
U svakom slučaju, demencija nije pojedinačna bolest. Umjesto toga, to je širok pojam koji opisuje skup simptoma. Ovi simptomi mogu utjecati na nečije pamćenje, kao i na njihovu sposobnost razmišljanja, obrade informacija i komunikacije s drugima.
I dok je Alzheimerova bolest najčešći uzrok demencije, nije jedini uzrok. Iako simptomi demencije mogu varirati zbog temeljnog uzroka, postoje neki ključni simptomi koji su uobičajeni znakovi upozorenja ovog stanja. U nastavku stoga provjeri najčešće rane znakove demencije, kao i uzroke, ali i rizične faktore.
Suptilne promjene kratkoročnog pamćenja
Problem s pamćenjem može biti rani simptom demencije. Promjene su često suptilne i obično uključuju kratkoročno pamćenje. Osoba s demencijom može se sjećati događaja koji su se dogodili prije mnogo godina, ali ne i onoga što je tog dana doručkovala.
Osoba s demencijom također može pokazati druge promjene u svom kratkoročnom pamćenju, kao što su:
- zaboravlja gdje je stavila predmete
- bori se s tim da se prisjeti zašto je ušla u određenu sobu
- zaboravlja što treba učiniti svakog dana (bilo to male ili velike stvari)
Poteškoće s pronalaskom pravih riječi
Još jedan rani simptom demencije su poteškoće s komunikacijom misli. Osoba s demencijom može imati poteškoća u objašnjavanju nečega ili pronalaženju pravih riječi da se izrazi. Također se može zaustaviti usred rečenice i ne znati kako nastaviti. Razgovor s osobom koja ima demenciju može biti izazovan i može potrajati dulje nego inače da izrazi svoje misli ili osjećaje.
Promjene raspoloženja
Promjena raspoloženja također je česta kod demencije. Ako imaš demenciju, možda to kod sebe neće biti lako prepoznati, ali ovu promjenu možeš primijetiti kod nekog drugog. Depresija je, na primjer, uobičajena u ranim fazama demencije.
Netko tko ima demenciju također može izgledati više uplašen ili tjeskoban nego što je bio prije. Lako bi se mogli uznemiriti ako im se promijeni uobičajena dnevna rutina ili ako se nađu u nepoznatim situacijama.
Uz promjene raspoloženja, mogla bi primijetiti i promjenu osobnosti. Jedna tipična vrsta promjene osobnosti koja se vidi kod demencije je pomak od sramežljivosti ili tihosti u otvorenost.
Apatija
Apatija ili bezvoljnost čest je znak rane demencije. Osoba s demencijom može izgubiti zanimanje za hobije ili aktivnosti u kojima je prije uživala. Možda više ne želi izlaziti ili se zabavljati kao što je to prije činila.
Također može izgubiti interes za provođenje vremena s prijateljima i obitelji i može se činiti emocionalno ravnodušnom.
Poteškoće u izvršavanju zadataka
Suptilna promjena u sposobnosti izvršavanja uobičajenih zadataka još je jedan mogući znak ranog upozorenja demencije. To obično počinje s poteškoćama u obavljanju složenijih zadataka, kao što su:
- balansiranje s financijama
- praćenje računa
- praćenje recepta
- igranje igre koja ima puno pravila
Uz borbu za obavljanje poznatih zadataka, osoba s demencijom također se može boriti naučiti kako raditi nove stvari ili slijediti nove rutine.
Zbunjenost
Netko u ranoj fazi demencije često može postati zbunjen. Možda će imati problema s pamćenjem lica, znati koji je dan ili mjesec, ili shvatiti gdje se nalazi.
Zabuna se može pojaviti iz više razloga i primjenjivati na različite situacije. Na primjer, mogu zametnuti ključeve od auta, zaboraviti što slijedi tijekom dana ili se teško sjetiti nekoga koga su nedavno upoznali.
Poteškoće u praćenju priča
Poteškoće u praćenju priča klasični su rani simptom demencije. Osobe s demencijom često zaborave značenje riječi koje čuju ili im je jako teško pratiti pratiti nečiju priču uz primjerice, upaljen televizor ili radio u pozadini.
Nedostatak osjećaja smjera
Osjećaj usmjerenja i prostorne orijentacije osobe obično se pogoršava s početkom demencije. Možda će imati poteškoća s prepoznavanjem nekoć poznatih znamenitosti ili će zaboraviti kako doći do poznatih mjesta koja prije nisu imali problema pronaći. Također može postati teže slijediti niz uputa i uputa korak po korak.
Ponavljanje
Ponavljanje je uobičajeno kod osoba s demencijom zbog gubitka pamćenja i općih promjena u ponašanju. Osoba može ponavljati svakodnevne zadatke, poput brijanja ili kupanja, ili može opsesivno skupljati predmete. Također mogu ponoviti ista pitanja u razgovoru ili ispričati istu priču više puta.
Poteškoće pri prilagodbi promjenama
Za nekoga u ranoj fazi demencije, iskustvo može izazvati strah. Odjednom se ne mogu sjetiti ljudi koje poznaju ili pratiti što drugi govore. Ne mogu se sjetiti zašto su otišli u trgovinu i izgube se na putu kući.
Zbog toga bi mogli žudjeti za rutinom i bojati se isprobati nova iskustva. Poteškoće prilagodbe promjenama također su tipičan simptom rane demencije.
Loša prosudba
Druga posljedica kognitivnog pada je gubitak sposobnosti donošenja dobrih odluka. Na primjer, osoba s demencijom možda neće moći prepoznati opasne situacije. Možda će pokušati prošetati prometnom ulicom bez čekanja da to bude sigurno ili izaći van u ljetnoj odjeći kada vani pada snijeg.
Još jedno obilježje loše prosudbe s demencijom je nemogućnost dobrog financijskog prosuđivanja. Netko tko je obično bio oprezan sa svojim novcem može početi davati novac ljudima koje jedva poznaju.
Što uzrokuje demenciju?
U suštini, demencija je uzrokovana oštećenjem živčanih stanica u mozgu.
Ali demencija nije jedno stanje. To je u biti osnovni pojam koji pokriva širok raspon kognitivnih poremećaja. To uključuje Alzheimerovu bolest, koja čini 60 do 80 posto slučajeva, prema Udruzi za Alzheimerovu bolest.
Oštećenje živčanih stanica u mozgu može imati mnogo uzroka, uključujući, ali ne ograničavajući se na:
- nakupljanje specifičnih vrsta proteina u mozgu
- nedostatak dotoka krvi u mozak
- traume na glavi
- nedostatak vitamina
- reakcija na određene lijekove
Rizični faktori demencije
Ne možeš kontrolirati neke čimbenike rizika od demencije, kao što su dob, spol i obiteljska anamneza. Ali drugi čimbenici rizika su ono što stručnjaci nazivaju "promjenjivim čimbenicima rizika". To znači da ih imaš priliku promijeniti.
Najčešći čimbenici rizika uključuju:
- Dob - prema studiji iz 2020. godine, povećanje dobi najveći je poznati čimbenik rizika za demenciju. Većina ljudi s demencijom starija je od 65 godina, a rizik od ovog stanja raste kako stariš.
- Spol i rod - znanstveni pregled iz 2016. sugerira da su žene pod većim rizikom od razvoja Alzheimerove bolesti, dok se čini da muškarci imaju veći rizik od razvoja drugih vrsta demencije, kao što je demencija Lewyjevog tijela.
- Obiteljska povijest - obiteljska povijest demencije poznati je čimbenik rizika za nekoliko vrsta demencije, uključujući Alzheimerovu bolest i vaskularnu demenciju, drugi najčešći uzrok demencije nakon Alzheimerove bolesti. Frontotemporalna demencija također ima genetski element.
- Vaskularni problemi - prema istraživanju iz 2005., specifični čimbenici koji utječu na zdravlje tvojih vena i arterija mogu povećati rizik od demencije. Ti čimbenici rizika uključuju visoki krvni tlak, dijabetes, pušenje, srčanu bolest, blokadu ili nedostatak dotoka krvi u mozak (zbog moždanog udara, na primjer).
- Nedostaci vitamina - neka istraživanja iz 2014. godine sugeriraju da nedostatak vitamina D može povećati rizik od demencije.
- Rasa - prema istraživanju iz 2018. godine, odrasli Latinoamerikanci i Afroamerikanci izloženi su većem riziku od razvoja Alzheimerove bolesti. Jedan od razloga za to može biti i nejednakost u zdravstvenoj skrbi.
