Od nevine simpatije do ozbiljnog poremećaja: Jeste li čuli za erotomaniju?

U šestoj epizodi prvog Voyo Originala, serije 'IQ 160', policijska savjetnica Marina Kapov (Dajana Čuljak) i iskusni inspektor Tomislav Ramljak (Luka Peroš) traže ubojicu muškarca, a u istrazi upoznaju ljubavnicu preminulog, Milicu Bjondić (Tenu Nemet Brankov), za koju se ispostavi da nije bila u ljubavnoj vezi s pokojnikom, već pati od zanimljivog, rijetkog poremećaja. Istražili smo o čemu je riječ. 

Erotomanija, poznata i kao de Clérambaultov sindrom, jest sumanuto uvjerenje da je druga osoba, najčešće višeg društvenog statusa, potajno zaljubljena u oboljelog. Počinje kao fantazija: netko važan, slavan ili nedostižan potajno je zaljubljen u vas. No, kada to postane nepokolebljivo uvjerenje koje prkosi logici i stvarnosti, više ne govorimo o maštanju, već o složenom deluzijskom poremećaju s potencijalno vrlo opasnim posljedicama.

Za razliku od obične simpatije ili pak neuzvraćene ljubavi, ključna značajka je apsolutna sigurnost da je ljubav stvarna i obostrana. Predmet zablude može biti slavna osoba, liječnik ili potpuni stranac s kojim osoba nikada nije imala stvaran kontakt. Oboljeli vjeruje da je upravo ta druga osoba prva razvila osjećaje te da ih iz nekog razloga mora skrivati.

Simptomi erotomanije

Središnji simptom je duboko iskrivljena percepcija stvarnosti. Osoba s erotomanijom svaki bezazleni događaj tumači kao dokaz tajne ljubavi. Gestikulacija javne osobe, boja odjeće ili objava na društvenim mrežama postaju kodirane poruke. Svako poricanje od strane objekta zablude ne ruši uvjerenje, već ga, paradoksalno, učvršćuje. Oboljela osoba takvo ponašanje racionalizira kao strategiju kojom se "zabranjena" veza želi sakriti od okoline. To uvjerenje potiče i konkretne postupke, poput upornih pokušaja kontakta slanjem pisama i darova, što može eskalirati u uhođenje.

Profimedia

Tri faze opasne zablude

Klinička praksa pokazuje da se poremećaj često razvija kroz tri faze. Prva je faza nade, obilježena euforijom zbog uvjerenja o tajnoj ljubavi. Kada očekivana potvrda izostane, nastupa druga faza: ogorčenost. Osoba postaje frustrirana, vjerujući da treće strane sabotiraju vezu, a ponašanje postaje nametljivije. Posljednja i najopasnija je faza zlopamćenja. Dugotrajno odbijanje pretvara se u neprijateljstvo i želju za osvetom, a deluzija ljubavi može se preobraziti u deluziju proganjanja. U ovoj fazi rizik od nasilnog ponašanja značajno raste.

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5), erotomanija se klasificira kao podtip sumanutog poremećaja. Dijagnoza se postavlja ako sumanuto uvjerenje traje najmanje mjesec dana, bez ostalih simptoma karakterističnih za shizofreniju. Dijagnostički proces je složen jer je potrebno isključiti druga stanja, poput bipolarnog poremećaja. Liječenje je izrazito teško jer osoba nema uvid u svoje stanje i čvrsto vjeruje u istinitost svojih zabluda. Osnova liječenja su antipsihotici, koji pomažu pri smanjenju intenziteta deluzija. Psihoterapija, posebice kognitivno-bihevioralna, može biti korisna, no terapeut mora izbjegavati izravno suprotstavljanje pacijentovim uvjerenjima.

Iako je erotomanija rijetka, njezine posljedice mogu biti razorne, kako za oboljelu osobu, tako i za nevinu metu zablude. Ključno je prepoznati da se ne radi o romantičnoj zanesenosti, već o ozbiljnom psihijatrijskom stanju koje zahtijeva stručnu pomoć i podršku.

Ne propusti gledati prvi Voyo Original, seriju "IQ 160"! Nova epizoda čeka te svakog petka na Voyo!

NEVJEROJATAN UM

Miris šampona iz djetinjstva: 5 stvari koje naš mozak pamti, a mi toga uopće nismo svjesni