Umijeće šopingiranja svodi se na samodosciplinu, za ljubiteljice mode nerijetko nedostižan pojam, nešto na čemu se cijeli život radi. Tek ona koja uspije odoljeti zovu vješalica punih odjeće, finih materijala u trendi bojama i uredno naslaganih cipela te proći kroz šoping centar hladne glave i iz njega izaći neokrznutog novčanika, može reći da je savladala ovu vještinu.
Prave šopingholičarke kupuju na sniženjima. Promatraju situaciju u izlozima baš kao što ornitolozi gledaju ptice, strpljive su, kalkuliraju i djeluju u pravom trenutku pa se kući vraćaju s ulovom o kojem će se još dugo pričati. Kad god im netko bude pohvalio sako, kaput ili suknju, one će uz "hvala", u istom dahu prepričati cijelu avanturu lova u sezoni sniženja i istaknuti cijenu kojoj je prefiks uvijek samo.
"Platila sam je samo 249,00 kuna", "bila je snižena 70 posto, na samo 130,00 kuna", "osim ovog kaputa kupila sam i suknju. Ostala je samo jedna i to baš moj broj. Ok nije trenutno moj broj, ali kad smršavim, stajat će mi kao bombončić. Trebam skinuti samo pet kila". "Samo", primjećuješ, može ići uz svašta. Riječ je o rječici skliskoj poput sluzave, sitne morske trave koja pokriva kamenje u plićaku ili betonske stube koje vode u more i kao što se gadno možeš ozlijediti kada se posklizneš na nju, isto tako gadno možeš zaglibiti ako nepažljivo koristiš "samo". Ono je pravi mali vokabularski vrag.
Ujutro ću ostati u krevetu još samo pet minutica nakon što isključim snooze pa zakasniti na posao, pojest ću samo dva keksa (čitaj 22 pa sutra opet 22 pa prekosutra opet, i onih pet kilograma pretvorit će se u 15 u času!), zapaliti samo jednu cigaretu... Tko je ikada stao na samo jednoj? S njim ću otići samo na kavu, a ona će se pretvoriti u zajedničku jutarnju tursku, kredit za stan, možda i djecu - što je ustvari odličan epilog jednog "samo" i iznimka koja potvrđuje pravilo. U lošijoj varijanti, ta bi kava mogla ispasti beznadni odnos koji će me koštati živaca i nedajbože godina, a bit će pun izlika poput - "on samo ne zna kako izraziti osjećaje", "samo je malo živčan". "Samo" je sredstvo kojim ušutkavamo intuiciju dok nam govori: "ne idi tamo ili ne radi to". Njime nastojimo ublažiti rizik, utješiti se kad situacija već izmakne kontroli.
Samo nikad nije samo. Ono je navlakuša. Ako ga ne mogu ukrotiti, bolje da se ne igram s njime. Neka ostane u domeni sezonskih sniženja, a ako tu i napravi štetu, mogu je podnijeti. Pokrit će je iduća plaća.
U svim ostalim slučajevima trebala bih ga pretvoriti u samostalno, samodisciplinu ili samostojeće čarape - moćne ženske alate. Mogu i u samostan, ali onda moram zaboraviti samostojeće čarape, a strasno prigrliti samodisciplinu. To baš i nije najbolji aranžman za mene... Tu je i samokritika, no s njom ću oprezno. Sklona sam pretjerati pa me dotuče.
E da, i samojeda bih mogla nabaviti! Uvijek mi se sviđao taj pas, a i spasit će me od brojnih "mogla bih samo" katastrofa koje čovjeku padnu napamet u samoći ili dokolici, poput one "idem ga nazvati samo da vidim kako je". Umjesto toga, izvest ću svog samojeda u šetnju i usput kupiti samostojeće čarape. Kad ih navučem da me podsjete koliko je lijepo stajati samostalno. U svakom pogledu.
Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije zena.hr