Čini li mi se ili se današnjim frajerima jako, jako žuri? Upoznamo se, krenemo se dopisivati (vrijeme telefonskih poziva je izumrlo) i nakon par poruka on se već poziva kod mene na klopu! Znam, glad ne pita, al stari moj pobjeći će ti večera, ako ne prikočiš. Čak mi ne bi smetalo pogrešno napisano sa mnom, kad bi poruka glasila: Hoćeš li samnom na večeru? Ali ne, nema dobrodošle pravopisne greške, nego: Buš mi nekaj finog skuhala? Ni prezime mu ne znam, a već sam upoznata s time da ne podnosi gluten i da je alergičan na laktozu. I to mi nije nimalo seksi.
U mom svijetu muškarac bi trebao sve jesti, ne odvajati žilice, ne birati samo bijelo meso i ne dizati želudac na iznutrice. Nek' mu se nešto drugo diže na nešto drugo. Ali poslije večere. I to one koju neću ja pripremiti, već na koju će me izvesti. Potruditi se pronaći neko lijepo mjesto, naručiti bocu kvalitetnog vina, ne buljiti mi u dekolte i ne navaljivati. Čak ni nakon fine večere i lijepe večeri. Otpratiti me doma i ne pozivati se na još koju cugu niti me zaskakivati u autu. Sasvim je dovoljno da me zagrli i poljubi, ako do toga dođe.
Svijet se toliko ubrzao da smo totalno zaboravili na sve one vrijedne rituale zavođenja. Umjesto kite cvijeća koju bi bilo baš lijepo dobiti ujutro dostavom na vrata, dobit ću kitu u inboks, čim dođem u stan i izujem cipele, a on stigne do prvog semafora na kojem je crveno.
Informirat će me o tome da mu se ful diže na mene, sav ponosan slati fotke koje to dokazuju i poruke kako jedva čeka da me opet vidi. Kad sam rekla "nek' mu se nešto drugo diže na nešto drugo", mislila sam upravo to, no ne mora me obavještavati o hidraulici svog međunožja. Ako ima kemije među nama, osjetim to i sama. Zašto ne bi odigrao kavalirski do kraja, umjesto da mlatara njime kao napaljeni tinejdžer koji upravo otkriva kakvom alatkom barata? Pitanje je trenutka kad će izmisliti neku aplikaciju za uređivanje penisa. Ako već nisu! Sva sreća pa ne znam ništa o tome.
Nesigurni mladi dečki su puno pristojniji prema curama od starijih. Zrelih samo po "godini berbe". U glavi većina njih totalno poludi u 30-ima i 40-ima, osobito ako postanu netko na poslu, ožene se ili ne - svejedno, naprave dvoje - troje djece, vikendicu, ulože u kripto valutu, kupe nabrijani auto.
Tada kreće transformacija iz normalnog muškarca u Frajera. Vadi se kartica kojom se preko firme može na sve sportove i u saune, na bazene, odlazi u teretanu, uzima osobnog trenera, kontaktira nutricionistkinja, umjesto peciva iz pekare, na uredskom stolu sad je zdjela s organskim jabukama i sjemenke suncokreta jer dobro djeluju na prostatu i plodnost, ne puše se više cigarete, nego cuclaju one otužne električne što svijetle. Da ih vidi James Dean ili djed koji je pušio škiju, okrenuli bi se u grobu. Kupuje se skupi sportski sat koji se urezuje u bucmastu ruku i broji trome korake, kalorije, otkucaje srca. Treba skinuti jedno 10-15 kila, očistiti masnu jetru i spustiti kolesterol.
Sad će oni sve to stesati i srezati! Projekt Apolon ima biti gotov do idućeg ljeta. Čim se počne nazirati nešto što bi jednom mogao biti trbušni zid s pločicama, kupuju se uske dri-fit majice, navlače preko grudi koje bi dobro napunile tvoj grudnjak i preko sala oko struka, a oni pomisle da su bogomdani i tada kreću u akciju čiji je sastavni dio (po njihovom odličan ulet) poruka s početka teksta: Buš mi nekaj finog skuhala? To je urnebesno smiješno za gledati jer paralelno s njihovim, odvija se svijet u kojem mi svi drugi živimo. U kojem njihov penis nema status božanstva, a žene ne pripadaju Redu štovateljica Velikog uda.
Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije zena.hr.