

"
Nikad nisam baš bila vična planiranju i prije sam tu svoju osobinu smatrala manom. Znaš ono - trebaš definirati želje, biti disciplinirana, organizirana. Or-ga-ni-zi-ra-na. Riječ koja je najsličnija ovoj u mom rječniku je ga-zi-ra-na. Nemaju veze jedna s drugom, kao što ni jedna ni druga nemaju puno veze sa mnom. Organizirana baš i nisam, a gazirano ne pijem. Godinama sam si početkom siječnja kupovala rokovnik koji bih do kraja prosinca vukla u torbi. Popunila bih prvih par stranica, a onda po ostalima šarala i igrala križić kružić, zapisivala brojeve telefona, recepte i neke svoje "genjalne" ideje, otkidala komadiće papira i u njih zamotavala prožvakane žvake prije, no što ih bacim u smeće. Onih zadnjih par stranica bile su ispisane knjigama koje ću pričitati. Onda sam u nekom trenutku odlučila da rokovnik jednostavno nije za mene. Valjda nisam jedina koja ne zna što bi s njim.
Moja sestrična s početka priče organizira i vrijeme u kojem neće imati planova. Kaže, obožava vikend jer tad planira da ne planira i planira da uživa. Ono što ja planiram su obroci - što ću kuhati sutra. Naravno i oni su podložni promjeni, ovisno o apetitu i trenutnim željama, a možda i nešto uleti pa završim na nekom finom ručku vani. To što nemam zacrtanih planova, ne znači da ne radim i nemam obveza. Mi homo spontanicusi radimo kao i svi drugi, samo ne zapisujemo unaprijed što ćemo raditi, ne baratamo tablicama i podsjetnicima, a alarm na mobitelu aktiviramo samo za buđenje. Kad je to nužno.
Moram priznati volim ovo svoje spontano. Šareno je, puno života, lijepih iznenađenja, naravno i promašaja, velikih, maestralnih, tektonskih. Koji vrate na početne postavke pa kažu '"hajde sad opet sve iz početka. Nova adresa, nova ljubav, novi posao. Ok, ok, zadrži stari posao. Dovoljno će biti da se 'ponoviš' u ljubavi i stanovanju". Bi li bilo drugačije da sam pomnije isplanirala život? Ne vjerujem. Danas taj svoj antitalent ne smatram manom. Štoviše, smatram ga vrlinom. Pomaže mi da se prilagodim, prihvatim, izvučem najbolje iz situacije u kojoj se nalazim i ne opterećujem se najbesmislenijim od svih pitanja - što bi bilo da je bilo?
I da želim, ne znam kako se promijeniti, ali i nema smisla intervenirati u karakter u srednjoj životnoj dobi. Ovo je informacija koja me jutros dočekala nespremnom. Pročitala sam u nekom članku kako su neki znanstvenici rekli da žene u srednjoj životnoj dobi, a to je kao ova moja aktualna, ulaze u krizu koju nije lako izdržati. Koja luda srednja životna dob? Pa tek sam napunila 40! Još mi sve radi, ništa ne škripi, nemam dojam da sam nešto propustila. Nisam isključila ni moguću udaju, a onda ni razvod ako ipak promašim pa možda opet udaju. Ne osjećam nikakvu krizu, a bome je ni ne planiram!
*

Najbolje frizure za tanku kosu: Kako postići volumen bez oštećenja

Jednostavna priprema, bogat okus: Tri neodoljive ljetne salate sa svježim krastavcima

Suptilan luksuz za svaki dan - haljine u neodoljivoj maslac žutoj nijansi
