Max  vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu  s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!

Max, početak poznanstva je bio prije 11-ak godina, kada se on rastavio od prve žene. Još sam bila klinka od 15-ak godina, ali je moja prva ljubav. Stariji je 10 godina. Kada sam bila punoljetna, ponekad smo se viđali, bilo je ponuda za vezu, ali sam htjela proći ono "ludilo". Imala sam veza, od četiri i tri godine - nije funkcioniralo! Uvijek se on upleo u to. Prije dvije godine sam pristala živjeti s njim, ostavila posao, obitelj i otišla u inozemstvo k njemu. Na početku zajedničkog života je njegova bivša djevojka kucala na vrata, zvala ga na mobitel, plakala - on je bio skroz hladan na to, zvao je policiju. Nakon nekog vremena dobiva poruku od nje i mene uvjerava da je netko drugi. Dobro, ne želi probleme u vezi! Živimo skupa dvije godine, a prije dva mjeseca smo se vjenčali. Na početku naše veze seksualni odnos je bio sasvim dobar. Nakon par mjeseci imao je operaciju kuka (displanzija), brinula sam se o njemu i bila svjesna da će seksa na jedno vrijeme nestati. Nisam mu davala do znanja da imam potrebu. Moji osjećaji na 'prljavoj' bazi malo su se ohladili prema njemu. Osjećaje i ljubav si nadopunjavamo s time da se poštujemo, svaku večer zajedno, dodirima, šetnjom, razgovorom... Poslije operacije probali smo u više puta vratiti našu strast, ali iskrenost i otvorenost prema tom pogledu nismo. Svjesna sam toga da pogleda ponekad pornografiju, u par navrata sam mu to prigovorila, kao i slanje "ljubavnih" poruka drugim djevojkama, ali sam u njegovim očima ispala bolesno ljubomorna. Odgovorila bih da nisam takva i otišla u suzama prošetati. Ne zamjeram mu to, ipak je njegova potreba veća. Imam dozu ljubomore i brinem da ne ostanem povrijeđena, ali ne pretjerujem. Ponekad ne mogu pobjeći od svoje intuicije! Često otvorim seksualnu temu i kažem da mi fali toga i da ne mogu biti hladna. Njegov odgovor je: "Uzmi što je tvoje". Pokušavala sam u par navrata, ali uvijek dođe do nekih komplikacija, kao nećemo eksperimentirati, ne tako. Osjećala sam se poniženo. Kad otvorim tu temu, ne želi razgovarati. Kao niti o riječima "Volim te". Nježnosti mi ne fali s njim, štoviše prelijepo mi je u tim momentima, ponekad prevladava moja grubost, šutnja, nepovjerenje i osjećaj što sam pored njega, a kao da ga nemam pored sebe. Ponekad, kada radim, otiđe na web-stranicu, gleda i dopisuje se. Želim sagledati to realno, možda su to stare navike, ali nije korektno prema meni. Jednom sam mu rekla: "Mogli bi zajedno pogledati neki video". Poslije toga sam vidjela sliku od poznanice na njegovom mobitelu polugolu i nekoliko erotskih poruka. Razgovarali smo o tome, rekao je da želi testirati moju ljubomoru. Svaka normalna žena bi na to bila ljubomorna i nesigurna u vezu. Nisam naivna i ne padam na takve stvari, ali sam si uzela u obzir "bolje sutra". Od tada zaključava mobitel i budi mi sumnju. Što skriva? Od toga trena sam “bolesno ljubomorna". To je velika uvreda! I naš odnos se ugasio, ne u potpunosti. Što ga sprječava? Uvijek neki izgovori. Zašto je htio brak? A još uvijek se čuje sa tom “poznanicom". Voljela bih da budemo otvoreni jedno prema drugome. Malo mi nedostaje samopouzdanja, ali se trudim usvakom pogledu biti ono sto jesam! Željela bih vratiti naš seksualni odnos, ali se ne mogu otvoriti!?

Nestabilna

Ponekad teško shvaćam kako se nešto može toliko zakomplicirati, a izvana djeluje relativno jednostavno. Još uvijek pripadam onima - ili je veza kako treba ili rješavaj što je očito. Ili je kraj, naročito kad se netko pravi blesav. Dešavalo se i meni da, malo po malo, druga strana odvede vezu u stanje u kojem sam se prilagođavao nenormalnom. Ni ne primijetiš kako je to toga došlo, mučiš se, dok sve ne ode k vragu. Poslije se pitaš zašto si to uopće dozvolio.

Dobro, tvoj izgovor je klasičan: ostavila si sve iza sebe i otišla k njemu u drugu zemlju. Smatraš da je previše toga uloženo pa nalaziš opravdanja, razloge i sve više gubiš na osjećaju vrijednosti. Zapitaj se: da živite ovdje, bi li prihvaćala komuniciranje s drugim ženama i kontakte na porno - stranicama. U redu, nismo svi isti, ali tvoj “liberalizam” očito nije donio veću bliskost, baš naprotiv. Smeta te što trenuci nježnosti ne traju, a ne želiš priznati da očito nisu iskreni. Lijepo mu je kad je s tobom, ali on želi još nešto, sa strane.

Zašto je tomu tako? Jer vam se veza bazirala prvenstveno na tjelesnoj bliskosti, na seksu. Vjerujem da je on toga sada i svjestan, iako tebi treba i ono drugo. No kad je došlo do prisilne pauze, pokazao se nedostatak pravih temelja. Niste duboko emocionalno povezani, a u takvim slučajevima se seksa, prije ili kasnije, zasitiš. Tebi najviše nedostaje ta komponenta, a on je u pauzi shvatio kako u podlozi nema puno drugog. Naravno, navika je još tu, zajedno živite i dijelite štošta. Razveo se od jedne žene, našao mlađu. S onom “poznanicom” je dijelio istu stvar i očito se sjeća da mu je bilo dobro. Nedostaje mu uzbuđenja, pa odlazi na porno-stranice i kroz poticanje mašte proživljava ono što jedino želi.

Brak donosi jednu važnu komponentu, a to su djeca. Koliko sam shvatio, nemate ih, a čini mi se da je i bolje tako. Ne znam koliko će mu još trebati da se vrati u fizičku formu (ako će uopće), ali vjerojatno znaš da je to prilično problematična dijagnoza. Možda je svjestan toga, možda misli da te neće moću uvijek zadovoljavati pa bježi u “avanture”.

Tvoje ljubomora je potpuno razumljiva, iako mi je čudno da relativno blago reagiraš. Istina, izgleda da je prvo kod tebe došlo do hlađenja zbog nedostatka seksa, a možda je i to utjecalo na njegovo ponašanje. Mislim da ti više zamišljaš kako bi prava veza trebala izgledati, a sada se učiš realnosti. Ne možeš se otvoriti, a htjela bi nekadašnju strast u krevetu. Teško mi je procijeniti tko je koga više odgurnuo od sebe, ali mi se čini da se bojiš istine. Moguće je da se i on boji da ćeš otići pa održava stare kontakte. Ti si u boljoj situaciji, mlađa si i zdrava. Osim toga, ne znam zašto dozvoljavaš inferioran položaj i ultimativno ne zahtijevaš prekid svih “sumnjivih” aktivnosti. Možeš mu reći da tako više ne želiš. Zapitaj ga kamo to vodi i kako vidi vašu budućnost. Ovako, samo je pitanje vremena kad će vaš odnos odumrijeti.

Dragi Max, živim s roditeljima, jer još uvijek studiram. Sada sam u ozbiljnoj vezi, a prije sam uvijek imala posla s umišljenim dečkima kojima se sve vrti oko izgleda i love te da budu viđeni gdje god dođu. S takvima nisam mogla ući u vezu i trpiti umišljene ispade. Danas je rijetkost naći pravu osobu. Onda sam upoznala svog sadašnjeg dečka koji je duša od čovjeka, vrijedan, zabavan i jako brižan, predobar prema meni, pravo muško. Zna cijeniti žensku osobu onako kako to treba. Stariji je od mene 4 godine i stvarno smo sretni. Odlučili smo da ćemo upoznavanje s obitelji odgoditi što je duže moguće, jer ne želimo se još povezivati na taj način. No, problem su moji roditelji. Oni znaju njegove roditelje odnekud (odnosno, čuli su priče) i konstantno moram slušati isto. Njegovi su nikakvi, nesposobni, lijeni, škrti… kakva je to obitelj. Kada ih netko pita ima li im kćer dečka, ništa ne kažu. Praktički im ništa ne govorim o nama niti oni pitaju. Jako mi to smeta i zbog toga sam nesretna. Zašto bih trebala voditi računa kakvi su njegovi roditelji? Zar bih trebala ostaviti svog dečka zbog njegove obitelji? Jer, kako moji kažu, oni ništa ne valjaju, a ni ne poznaju ih zaista. To je veliki pritisak za mene, jer nemam potporu svojih. Njegovi često pitaju za mene i pošalju mi sitnice (do sad ništa loše nisam uvidjela). Ali moji samo vode brigu oko njegovih koje još ni ne poznaju. Ja njega volim i briga me za drugo, ali ne mogu reći da je sve bajno jer osjećam pritisak svojih.

Pritisnuta

Vjeruj mi, nemaš tako veliki problem, iako mi je jasno da ti se tako ne čini. Naravno da je teško doživljavati neodobravanje vlastite obitelji, naročito ženskom djetetu, ali roditelji gotovo uvijek imaje “nešto za reći” kad je izbor njihove djece u pitanju. Jasno, uvijek si više dozvoljavaju reći kćerki, znaju da je lakše vršiti pritisak na nju, no nigdje ne piše da trebaš imati njihovu potporu.

Koncentriraj se na ljepšu stranu čitave priče: ovdje rijetko imamo priliku pročitati da je netko toliko zadovoljan svojim dečkom ili mužem, a sve što si rekla o svom izabraniku je u superlativima. Naravno da tvoji moraju nešto komentirati, a kad već ne mogu njega jer ga ne poznaju, pomalo je i prirodno da prosuđuju prema informacijama koje imaju. No ti nisi u vezi s njegom roditeljima, čak i da jesu takvi kakvima ih opisuju. Lako je druge osuđivati, ali znaš i sama koliko naši ljudi vole tračati.

Dobra je ideja da ga držiš dalje od svojih, sve do zadnjeg časa. Iako svojoj djeci žele najbolje, roditelji često previše zabadaju nos gdje mu nije mjesto pa znaju napraviti veliku štetu. A kako s njima dalje? Nastoj s njima uopće ne potezati tu temu i ne reagirati na njihove ubode. Pravi se da ne čuješ prigovore, kaži da nemaš ništa za reći, ne informiraj ih ni o čemu i budi sretna i nasmiješena ako ti nešto i kažu. Sama biraš osobu s kojom ćeš jednog dana živjeti i dijeliti sreću i probleme. Roditeljima pripada poštovanje i zahvalnost, ali ne i pravo miješanja u tvoj izbor.

Max