Zašto smo takvi kakvi jesmo?

Većina ljudi se ponekad u životu zapita zbog čega nas određene stvari jako bole, dok drugima ne znače puno; zašto se neki nikako ne uspijevaju zauzeti za sebe; zašto su neki uspješni, ali unatoč tome nesretni? Dublje odgovore na brojna slična pitanja možete dobiti na predavanju Zašto smo takvi kakvi jesmo?, 26. ožujka u hotelu Panorama, u 18:00 sati, a do njih će nas voditi predavač Tomislav Kuljiš, osnivač Centra Prirodno roditeljstvo.

Mnogi od nas su se bar jednom našli u nezahvalnom položaju ili u odnosu koji nas nije zadovoljavao, koji nam je nanosio bol, i nismo napravili baš ništa da ga promijenimo, nismo se zauzeli za sebe, već smo se u tišini sažalijevali ili se glasno žalili prijateljima o našim nedaćama, bez poduzimanja nekih konkretnih radnji da bismo promijenili situaciju. Ponekad smo, pak, pretjerano reagirali i povrijedili ljude do kojih nam je jako stalo. Što se zapravo događa s nama u takvim situacijama?  Neupitno je da smo svi jako različiti i da ponekad naše reakcije i ponašanje nisu dobre za nas, niti za naše bližnje. Ponekad u sebi osjećamo nemir i nosimo puno unutrašnjeg straha, nepovjerljivi smo prema ljudima i životu, a ljubavni su odnosi često puni bolnih razočarenja. Gledamo neke druge ljude koji gaze preko leševa i u gomilanju dobara i stjecanju moći nemaju obzira prema drugima, a njihovi zaposlenici trpe mnoštvo nekorektnosti, međutim, umjesto da promijene posao oni samo talože nezadovoljstvo u sebi i drugima se žale na šefa. Mnogi ostaju u bračnim odnosima, iako njihove potrebe nisu zadovoljene, a u sebi nose veliku bol i nezadovoljstvo. Racionalna obrazloženja svih navedenih primjera su samo izlika sebi samima, jer netko drugi bi u istoj poziciji bez dileme povukao potpuno suprotne poteze.

U podlozi svih ovih stanja i doživljaja svijeta su duboke, podsvjesne emocionalne sile i nesvjesna uvjerenja, koja su se formirala u periodu kojeg se čak ni ne sjećamo. Još do nedavno smo bili skloni sve ovo pripisati genetici, ali danas imamo puno kvalitetnij uvid u korijene ovih pojava.  Naše društvo tek počinje spoznavati koliko je rani period djeteta važan za funkcioniranje osobe kroz cijeli njen život i polako postaje jasno kako rana iskustva oblikuju naš doživljaj svijeta. Danas je, kroz neuroznanost i razvojnu psihologiju, postalo razvidno kako su rane emocionalne povrede i nenamirivanje neophodnih primarnih potreba dok smo bili bebe i mala djeca natjerale naš sustav da se prilagodi tom nepoželjnom i povrjeđujućem stanju kako bi se nekako nosio s tim povredama. Međutim, te trenutne prilagodbe postale su trajan dio naše psihološke strukture. Na svaku određenu vrstu povrjeđivanja i boli djetetov je sustav reagirao izgrađujući psihološku obranu, koja se manifestira kasnije kroz život, u vidu karakterne psihološke strukture. Danas, naravno, više nemamo  svijest i ideju o tome što je bio korijen i uzrok, i nastavljamo se ponašati, doživljavati sebe i svijet onako kako su nas formirala ta rana iskustva. Najčešće se i identificiramo s tim ponašanjima i opisujemo sebe kao takvog i takvog, ne znajući da smo mogli biti drugačiji da smo imali drugačije uvjete. Međutim, još uvijek se do nas teško probija spoznaja da su ta ista rana iskustva odredila i našu karakternu strukturu i učinila nas ovakvima kakvi jesmo, ali i da se to može mijenjati. Da biste saznali na koji način možemo postati bolji i drugačiji ljudi, i kako nadoknaditi propuste iz našeg najranijeg perioda posjetite predavanje Zašto smo takvi kakvi jesmo?, a sve detalje i prijave možete potražiti na web stranici Centra Prirodno roditeljstvo www.prirodnoroditeljstvo.com.