Izbacivanje šećera iz prehrane definitivno je jedna od popularnih tema posljednjih godina, ali iz dobrih razloga. Tijekom proteklog mjeseca, malo sam se više informirala o ovoj temi i konzumaciji šećera te naučila zaista zaprepašćujuće činjenice.
Zašto je šećer toliko loš?
Šećer je svugdje oko nas, a nalazi se u 80 posto pakirane hrane. Ne samo da nam diže i spušta razinu energiju već isto radi i hormonima. Kada konzumiramo šećer, gušterača oslobađa inzulin kako bi se uklonila glukoza iz krvi. Na kraju, ovaj stalni zahtjev (nemojmo zaboraviti da šećer stvara ovisnost), pomiješan s visokom razinom inzulina i glukoze, dovodi do toga da gušterača zapravo proizvodi manje inzulina tijekom vremena, što uzrokuje inzulinsku rezistenciju - preteču dijabetesa. Također, ako energiju od šećera ne potrošimo ubrzo nakon konzumacije, ona se pretvara u masnoće u našem tijelu.
Kao osoba koja ima raznoliku i relativno uravnoteženu prehranu, koja rijetko pije sokove i alkohol i čiji doručak ne dolazi svako jutro iz pekare - ne činim se kao netko kome je pod hitno potreban izazov izbacivanja dodanog šećera iz prehrane.
Međutim, svi imamo svoje slabosti, pa tako i ja. Ovo su moje najveće:
- Grickanje na poslu: Ako se u uredu nalazi čokolada, sigurno ću uzeti par kockica, a onda ću se tijekom dana vraćati po još i još...
- Nikako ne mogu izbaciti šećer iz kave, a iako se mala žličica šećera dnevno ne čini kao puno, nerijetko popijem dvije do tri šalice
- Ovisnica sam o ketchupu koji je leglo dodanog šećera
- Trudim se uvijek pojesti nešto ujutro i izbjegavati pekarske proizvode, ali užurbana jutra i natrpani raspored često vode ili do kupovnih pahuljica ili proteinskih pločica koje obje imaju hrpu dodanog šećera
Nažalost, jogurti, krekeri, pa čak i žitarice koje rado uključim u svoj zdravi doručak, izvor su prikrivenih šećera koje nesvjesno konzumiram svaki dan. Također, mnogi proizvodi sadrže slobodne šećere koji su potpuno beskorisni organizmu jer nemaju nikakvu nutritivnu vrijednost, a u prevelikim količinama i štete.
Svjetska zdravstvena organizacija u svojim smjernicama za dnevni unos šećera kod djece i odraslih ističe kako bi dnevni unos slobodnih šećera trebao biti manji od deset posto od ukupnog unosa energije. Također, dnevna količina šećera trebala bi iznositi najviše 25 grama ili šest čajnih žličica po osobi.
Povedena time, ali činjenicom da nam se blagdansko vrijeme (što kod mene znači puno i previše hrane, a posebno šećera) sve više približava, odlučila sam se upustiti u mjesečni izazov izbacivanja šećera iz prehrane. Korak po korak...
Budući da SPAR kontinuirano radi na smanjenju šećera u proizvodima vlastitih robnih marki te će do kraja ove godine potrošnja proizvoda s manjim udjelom šećera rezultirati smanjenjem od ukupno 21 tone šećera, iz njihove ponude izabrala sam nekoliko proizvoda kao zamjene za one koje smatram da mi gotovo svakodnevno narušavaju zdravlje.
To su bile:
- Cornflakes Spar Vital (0% dodanog šećera, bez sladila, sadrži samo prirodne šećere) kao opcija za doručak
- Zukka sladilo Spar Vital (sladilo na bazi eritriola dobivenog iz kukuruznog škroba, sadrži 0 kaorija) kao zamjena za šećer u kavi
- Čips od jabuke Spar Vital (0% dodanog šećera, bez sladila, sadrži samo prirodne šećere iz jabuke) kao zamjena za čokoladu kad me uhvati šećerna kriza na poslu
- Ketchup Spar Natur Pur (cca. 33% manje šećera u odnosu na prije, bez sladila) kao zamjena za uobičajeni ketchup
Kako je izgledala moja prehrana?
S obzirom da se dodani šećer odnosi na šećer koji se dodaje u hranu, a ne na šećer koji se prirodno nalazi u voću, povrću, žitaricama ili mliječnim proizvodima, u potpunosti sam izbacila sve slatkiše - torte, kolače i ostale slatke stvari te sam kao slatke obroke isključivo konzumirala voće. Izbacila sam sve vrste kruha, kupljene umake, ukiseljeno povrće, krekere, dressinge pa čak i pasiranu rajčicu.
Kao doručak sam najčešće kombinirala Cornflakes pahuljice, domaću granolu ili zobenu kašu zaslađenu samo s voćem, a sve u kombinaciji s mlijekom ili grčkim jogurtom.
S ručkom i večerom nisam ni prije imala problema pa sam i dalje u svaki obrok uključivala proteine, vlakna, kompleksne ugljikohidrate i malo zdravih masnoća. Jedino sam iz salata izbacila sve octeve (koji često imaju dodani šećer) i zamijenila ih limunovim sokom te uvela novi ketchup u trenutcima kad bih ga se zaželjela.
Za međuobrok sam jela čips od jabuke, svježe voće ili šaku orašastih plodova, a svoje kave sam zaslađivala isključivo Zukka sladilom. Sokove ionako nemam naviku piti, alkohol sam u potpunosti izbacila tako da je tekući dio ostao na vodi, nezašećerenom čaju i kavi sa Zukkom.
Što sam naučila?
Kako bih u potpunosti razumjela što točno jedem, počela sam detaljno proučavati sastojke kupljene hrane i to mi je samo potvrdilo koliko šećera zapravo nesvjesno unosimo u sebe svakodnevno. Jako teško je u potpunosti izbaciti apsolutno sav dodani šećer iz prehrane jer se šećer uvijek negdje krije, makar u tragovima. Međutim, naučila sam birati proizvode koji imaju značajno manje šećera, a već nakon dva tjedna bez klasičnih deserata i slatkiša - na običnu jabuku počela sam gledati kao na najslađi komad torte.
Osim toga, nakon nekih dva tjedna počela sam se osjećati fokusiranije i manje umorno. Počela sam se buditi osvježeno, razina energije kao da se povećala i više nisam imala potrebu za šećernom poslasticom kako bih dobila svojevrsni poticaj.
Hoću li sada nastaviti jesti šećer? Kao što sam rekla, od šećera je teško pobjeći, a budući da sam zdrava, bavim se tjelovježbom i volim jesti sve s naglaskom na umjereno, mislim da ni ne trebam bježati.
Da odgovorim na pitanje, da - neću izbjegavati šećer pod svaku cijenu, ali svakako ću biti osvještenija oko proizvoda koji ga sadrže i truditi se ograničiti unos šećera na minimum. Prehrana bez šećera nikad mi ni nije bila cilj, ali informiranost i stvaranje osviještenosti jesu!
Sadržaj je napravljen u suradnji sa SPAR Hrvatska