Inkontinencija je dio života mnogih žena i, iako ne bi trebala, još uvijek je poprilična tabu-tema te je ženama nerijetko neugodno razgovarati o ovom problemu. Osim toga, postoji opće uvjerenje da se inkontinencija pojavljuje samo u kasnijoj životnoj dobi, no činjenica je kako se ovaj problem može pojaviti u različitim okolnostima i godinama te je važno na njega žene upozoriti. Jedan od problema je i što mnoge žene zanemaruju inkontinenciju i na neki način im je jako neugodno priznati i razgovarati o tome stoga smo odlučili iskoristiti naš javni prostor i otvoriti dijalog bez stigme o toj temi. Jer inkontinencija može itekako utjecati na kvalitetu života. Često se povezuje i sa smetnjama u seksualnom životu, anksioznošću, depresijom, ali i čestim infekcijama.
Srećom, tehnologija je napredovala dovoljno da nam omogući sredstva koja olakšavaju takve fizičke neugodnosti, poput TENA Lady proizvoda koji štite i pomažu u takvim situacijama iako ne rješavaju trajno problem. Da bi inkontinencija bila što manje neugodna, danas su na tržištu razvijeni brojni proizvodi, a na našem itekako prednjači TENA Lady sa svojim brendovima, posebice inkontinencijskim gaćicama koje su ugodne, tanke i izgledaju kao bilo koji komad rublja dok istovremeno pružaju zaštitu te omogućavaju ljudima koji ih nose da ne brinu oko onoga što ne mogu kontrolirati. To ženama, ali i muškarcima (jer TENA ima i inkontinencijsko rublje za muškarce), pruža i fizičko i mentalno olakšanje, a to je iznimno važno za normalno svakodnevno funkcioniranje. TENA Lady inkontinencijske gaćice dolaze u čak dvjema bojama, a podsjetimo, prije samo koji mjesec bile su vrlo popularne u recenzijama na društvenim mrežama, a probni uzorci planuli su u samo nekoliko dana. Život s inkontinencijom definitivno može biti lakši.
No zbog toga što se problem nerijetko gura pod tepih, mi smo u suradnji s TENA Lady brendom,koja je već više od 50 godina svjetski lider u upravljanju inkontinencijom, razgovarali s liječnikom, dr.sc. Danijelom Bursaćem, dr.med specijalistem ginekologije i opstetricije koji nam je objasnio što sve može biti uzrok, ali i kako se nositi s posljedicama inkontinencije.
Što je inkontinencija i postoje li više vrsta?
Inkontinencija mokraće, kako kaže definicija, je nekontrolirano, nevoljno istjecanje urina. Inkontinencije dijelimo u nekoliko većih podgrupa, pa tako najčešće razlikujemo stres, hitnu (urgentnu), overflow (prelijevajuću) i miješanu inkontinenciju itd. Mnoge žene imaju obilježja više vrsta inkontinencije pa je diferentno kako ih uopće postaviti u određenu grupu.
U kojim godinama se inkontinencija može pojaviti i koji su simptomi? Je li češća u menopauzi?
Inkontinencija urina se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, ovisno o obliku u kojem se javlja i njenom uzroku. Simptomi koji prate inkontinenciju su nekontrolirano, nevoljno istjecanje urina, učestalo noćno mokrenje (nikturija), učestale infekcije mokraćnog sustava itd. … Životna dob je jedan od važnijih faktora koji povezujemo s inkontinencijom pa tako možemo iz literature iščitati da broj i težina simptoma inkontinencije raste sa životnom dobi.
Kada se žena mora obavezno javiti liječniku?
Inkontinencija mokraće kao problem nije povezana s tragičnim (smrtnim) ishodima, ali može utjecati na mnoge druge aspekte pacijentičinog zdravlja i života. Uz inkontinenciju vežemo narušenu kvalitetu života (vrlo često prisutni su psihološki problemi depresije i tjeskobe), smanjenu radnu sposobnost, seksualnu disfunkciju, brojne morbiditete (česte urinarne infekcije, naročito u starijoj životnoj dobi), vaginalne infekcije (gljivične infekcije) itd. Svako nevoljno otjecanje urina prema današnjim pravilima struke suvremene medicine zahtijeva obradu i eventualno liječenje pacijentice ako je potrebno.
Je li još uvijek ovo tabu-tema i osjećaju li žene neugodu kada dolaze na pregled?
Inkontinencija je i dalje vrlo čest problem suvremenih žena o kojem se malo raspravlja. Žene "taje" i nevoljko pričaju o problemu inkontinencije. Vrlo često doživljavaju to kao prolazni problem ili nešto "sasvim normalno" jer se to događalo njihovoj mami i baki kada su bile tih godina. Za vrijeme ginekoloških pregleda uz vidljivo narušene anatomske odnose male zdjelice te propisno postavljena pitanja od strane ginekologa, pacijentice vrlo često negiraju probleme ili simptomatiku, pretpostavljamo zbog osjećaja srama i neugode.
Postoje li neke okolnosti kod kojih se može dogoditi privremena inkontinencija? Na primjertrudnoće i što žena treba učiniti u takvoj situaciji?
Trudnoća kao fiziološko stanje žene, koje traje devet mjeseci, dovodi do brojnih promjena u ženinom tijelu, pa tako može doći i do narušavanja anatomskih odnosa male zdjelice i posljedične povremene inkontinencije urina. Sama inkontinencija može se javljati u bilo kojem stadiju trudnoće, ali je ona svakako češća na njenom kraju i za vrijeme babinja. Najčešće simptomi inkontinencije nestaju spontano nakon babinja, međutim, ukoliko nastave perzistirati, pacijenticu je potrebno uputiti na obradu kako bi se pokušao naći uzrok inkontinencije.
Kako se liječi inkontinencija i postoji li razlika po dobi ili uzrocima?
Liječenje inkontinencije zavisi o nizu čimbenika, prije svega o obliku inkontinencije, stadiju bolesti, uzroku, životnoj dobi pacijentice itd. Liječenje može biti konzervativno, poput preporuke korištenja određenih vježbi i promjene životnih navika (smanjenje tjelesne težine, izbjegavanje teških fizičkih poslova itd….), do korištenja elektromagnetne stolice, lasera, radio-frekventno usmjerene energije, medikamentoznog liječenja ili, u konačnici, različitih invazivnih oblika kirurškog liječenja.
Kako žene mogu olakšati funkcioniranje u svakodnevnom životu kada imaju ovaj zdravstveni problem?
Problem prije svega treba osvijestiti, učiniti obradu pacijentice, potvrditi dijagnozu, njenu težinu te izabrati najbolji modalitet liječenja za svaku pacijenticu. Uz mogućnosti današnje medicine, oblike liječenja i/ili prevencije, nepotrebno je da žene imaju narušenu svakodnevnu kvalitetu života. Kod nekih pacijentica već promjene životnih navika (npr. redukcija tjelesne težine, dnevnik unošenja tekućine, smanjena konzumacija kave, smanjenje razine teških fizičkih poslova itd.) će već polučiti zadovoljavajuće rezultate te popraviti kvalitetu svakodnevnog života.
Postoji li prevencija ovog problema i bi li se određene skupine žena trebale posebno paziti?
Specifičan oblik prevencije inkontinencije ne postoji zbog multifaktorijalnosti same geneze bolesti, međutim, svakako je vrijedno promicati znanje o inkontinenciji u društvu kako bi se smanjio osjećaj nelagode te se potaklo pacijentice da se na vrijeme jave liječniku. Redoviti pregledi te prevencija razvoja složenijih stadija bolesti svakako će unaprijediti kvalitetu života pacijentice.
Sadržaj nastao u suradnji RTL native kreativnog tima i TENA Lady!