Danas, kada obilježavamo Svjetski dan žena i djevojaka u znanosti, važno je prisjetiti se iznimnih žena koje su svojim radom pomicale granice znanosti i otvarale put novim generacijama istraživačica. One su prvenstveno bile znanstvenice, istraživačice i intelektualke, koje su svojim znanjem, napornim radom, upornošću i strašću prema svom pozivu postigle ono što nitko prije njih nije. No, unatoč svojim postignućima, često su se suočavale s preprekama samo zato što su bile žene, zbog čega su se morale još snažnije boriti za priznanje i ravnopravnost u akademskom i znanstvenom svijetu.
Znanstvenice u povijesti
Njihova imena više su poznata u užim znanstvenim krugovima, dok ih šira javnost teže pamti. Njihova otkrića većinom su u primjeni u svakodnevnom životu ili su pak ključna za razvoj određene znanosti. Nemoguće ih je sve pobrojati, ali zato barem nekima možemo odati priznanje i počast.
Maria Agnesi (1718.-1799.)
Maria Agnesi bila je iznimno talentirana i obrazovana žena, a njezin doprinos nije se ograničio samo na matematiku. Osim što je napisala Instituzioni analitiche ad uso della gioventù italiana (1748), djelo koje je bilo jedno od prvih sustavnih prikaza analize i diferencijalnog računa, poznata je i po krivulji koja nosi njezino ime – vještica Marije Agnesi (versiera di Agnesi). Zanimljivo je da je ime krivulje rezultat pogrešnog prijevoda; riječ versiera na talijanskom može značiti i "vještica", iako se u kontekstu matematike odnosila na određenu geometrijsku konstrukciju.
Iako je stekla svjetsku slavu u matematici, kasnije se potpuno posvetila vjeri i humanitarnom radu. Nakon smrti oca, odrekla se akademske karijere i posvetila pomaganju siromašnima i bolesnima, upravljajući milanskim hospicijem. Odbila je daljnje znanstvene počasti, uključujući članstvo u Akademiji znanosti u Berlinu, jer je smatrala da je njezina misija služiti potrebitima.
Elizabeth Garrett Anderson (1836.-1917.)
Elizabeth Garrett Anderson (1836–1917) bila je pionirka u medicini i borbi za prava žena. Postala je prva žena koja je uspješno položila prijamni ispit na medicinskom fakultetu i stekla pravo na bavljenje liječničkom profesijom u Velikoj Britaniji, unatoč snažnom otporu tadašnjih institucija. Osim što je bila zagovornica sufražetkinja i borila se za pravo žena na visoko obrazovanje, osnovala je New Hospital for Women u Londonu, gdje su pacijentice mogle dobiti skrb isključivo od žena liječnica.
Tijekom svog života blisko je surađivala s Millicent Fawcett, jednom od vodećih britanskih sufražetkinja, te je svojim djelovanjem otvorila vrata budućim generacijama liječnica. Njezina predanost jednakosti nije se zadržala samo na medicini – bila je i prva žena u Engleskoj izabrana za gradonačelnicu, kada je preuzela dužnost u gradu Aldeburghu.
Ruth Benedict (1887.-1948.)
Ruth Benedict bila je ključna figura u razvoju kulturne antropologije i poznata po uvođenju koncepta kulturalnog relativizma, naglašavajući da se kulture ne mogu ocjenjivati prema zapadnim normama, već ih treba razumjeti u njihovom vlastitom kontekstu.
Osim što je nastavila rad Franza Boasa, bila je i mentorica Margaret Mead, još jedne istaknute antropologinje. Njezina analiza japanske kulture u knjizi "Krizantema i mač" napisana je tijekom Drugog svjetskog rata na zahtjev američke vlade, kako bi se bolje razumio mentalitet japanskog naroda. Zanimljivo je da nikada nije posjetila Japan, već je koristila metode tzv. "daljinske antropologije", intervjuirajući japanske imigrante u SAD-u.
Annie Jump Cannon (1863.-1941.)
Annie Jump Cannon (1863.–1941.) bila je pionirka u astronomiji, najpoznatija po razvoju sustava klasifikacije zvijezda koji se i danas koristi. Razvrstala je više od 350 000 zvijezda prema spektralnim tipovima i osmislila jednostavnu oznaku O, B, A, F, G, K, M, koja je postala standard u astronomiji. Cannon je bila i snažna zagovornica prava žena u znanosti. Postala je prva žena kojoj je dodijeljena počasna diploma s Oxforda i bila je jedna od prvih članica Američkog astronomskog društva.
Radila je u Harvard College Observatoryju kao dio Harvardskih računarki, skupine žena koje su analizirale zvjezdane spektre. Unatoč svom golemom doprinosu znanosti, formalno joj je dodijeljena titula profesorice tek pred kraj života.
Marie Curie (1867.-1934.)
Marie Curie (1867.–1934.) bila je ne samo iznimna znanstvenica, već i osoba čija su otkrića imala revolucionaran utjecaj na medicinu i tehnologiju. Tijekom Prvog svjetskog rata osnovala je pokretne rendgenske jedinice, poznate kao "Petite Curies", koje su pomagale u dijagnosticiranju rana vojnika na bojištu.
Osim što je prva žena s Nobelovom nagradom i jedina osoba koja ju je osvojila u dvije različite znanosti, Marie Curie je postala prva žena pokopana u pariškom Panteonu zbog vlastitih zasluga. Njezino istraživanje radioaktivnosti postavilo je temelje za razvoj nuklearne fizike i moderne onkologije, uključujući primjenu radija u liječenju raka.
Gertrude Bell Elion (1918.-1999.)
Ona je bila pionirka farmakologije i biokemije, a njezina su otkrića revolucionirala razvoj lijekova. Razvila je metodu racionalnog dizajna lijekova, koja je omogućila stvaranje lijekova na temelju razumijevanja strukture i funkcije molekula, umjesto slučajnog testiranja spojeva.
Osim što je zajedno s Georgeom H. Hitchingsom osvojila Nobelovu nagradu za medicinu 1988. godine, njezin rad doveo je do razvoja prvog imunosupresivnog lijeka, azatioprina, koji je omogućio prve uspješne transplantacije organa.
Dian Fossey (1932.–1985.)
Dian Fossey bila je jedna od najpoznatijih primatologinja i konzervatorica, a uz Jane Goodall i Biruté Galdikas činila je "Trimates", trio žena koje je paleontolog Louis Leakey potaknuo na proučavanje primata u divljini. Fossey je provela 18 godina u planinama Virunga, gdje je uspostavila snažnu vezu s planinskim gorilama, proučavajući njihovo ponašanje i društvene strukture. Bila je među prvima koji su dokazali da su gorile miroljubiva i inteligentna bića, suprotno tadašnjim uvjerenjima da su agresivne.
Osim što je vodila neumornu borbu protiv krivolova, često je izravno suprotstavljala krivolovcima, uništavala njihove zamke i spašavala ranjene gorile. Njezina knjiga Gorillas in the Mist (1983.) donijela je svijetu svjedočanstvo o njenom radu i kasnije je adaptirana u istoimeni film. Njezino ubojstvo 1985. godine ostalo je nerazjašnjeno, ali njezino nasljeđe živi kroz Dian Fossey Gorilla Fund, koji i danas radi na zaštiti planinskih gorila.
Sophie Germain (1776.-1831.)
Sophie Germain bila je samoučena matematičarka, koja se morala boriti protiv društvenih predrasuda kako bi ostvarila svoje znanstvene ambicije. Zbog toga što ženama nije bilo dopušteno formalno studirati matematiku, prisvajala je identitet muškog studenta, "Monsieur LeBlanc", kako bi mogla slati radove i korespondirati s profesorima. Jedan od njezinih najvažnijih doprinosa matematici bio je u teoriji brojeva, osobito u radu na Fermatovom velikom teoremu, gdje je razvila ono što su kasnije nazvali "Germainovi prosti brojevi" – ključni koncept u daljnjim istraživanjima.
Također je značajno pridonijela teoriji elastičnosti, što je kasnije imalo praktičnu primjenu u građevinarstvu, posebno u konstrukciji Eiffelovog tornja – Gustave Eiffel spomenuo je njezine radove kao temeljne za razumijevanje otpornosti materijala. Unatoč nepriznavanju njezinog rada tijekom života, nakon smrti joj je dodijeljena nagrada Francuske akademije znanosti, a danas se smatra jednom od pionirki u matematici i fizici.
Maria Goeppert-Mayer (1906.-1972.)
Maria Goeppert-Mayer (1906.–1972.) bila je druga žena koja je osvojila Nobelovu nagradu za fiziku, nakon Marie Curie, a njezino najpoznatije otkriće bilo je u vezi s modelom nuklearne ljuske, koji je objasnio raspored nukleona (protona i neutrona) unutar jezgre atoma. Ovaj model značajno je unaprijedio naše razumijevanje stabilnosti i strukture atomskih jezgri, što je imalo važnu primjenu u nuklearnoj fizici.
Goeppert-Mayer je bila jedna od prvih žena koje su postale članice Nacionalne akademije znanosti u SAD-u i to je postigla u vrijeme kada je ženama bilo gotovo nemoguće ući u znanstvene krugove. Unatoč tome što je radila u uglavnom ulogama koje nisu bile akademski priznate, poput istraživačkog rada u laboratoriju, njezin je rad postao temelj za kasnija istraživanja u području nuklearne fizike.
Mary Leakey (1913.-1996.)
Sa svojim suprugom i suradnikom Louisom Leakeyom radila je na istraživanjima prvih ljudi i hominida, te je zaslužna za otkriće otisaka noge koji je dokazao da su australopiteki hodali na dvije noge prije 3.75 milijuna godina. Također je bila zaslužna za otkriće poznate fosilne ostatke "Proconsul", vrste majmuna koja je živjela prije 20 milijuna godina, a koji je važan za razumijevanje evolucije primata.
Barbara McClintock (1902.-1992.)
Ova genetičarka, dobitnica je Nobelove nagrade za medicinu zbog otkrića skačućih gena. Njezino otkriće, koje se odnosi na transpoziciju – sposobnost određenih gena da se pomiču s jednog mjesta na drugo unutar genoma – postalo je temelj za daljnje istraživanje genetske varijacije i nasljednosti. Ovo otkriće imalo je duboke implikacije za molekularnu biologiju i razumijevanje kako se genetske informacije mogu mijenjati.
Unatoč tome što je otkriće napravila još 1940-ih godina, Nobelovu nagradu dobila je tek 1983. godine, čime je postala primjer duge i izazovne borbe za priznanje u znanstvenoj zajednici.
Rosalyn Yalow (1921.-2011.)
Rosalyn Yalow bila je pionirka u medicinskoj fiziologiji, najpoznatija po razvoju tehnike radioimune analize (RIA) koja je omogućila precizno mjerenje bioloških tvari u tijelu, uključujući hormone i druge molekule, te imala ogroman utjecaj na dijagnostiku i otkrivanje bolesti, poput dijabetesa i različitih hormonskih poremećaja. Ova metoda omogućila je precizno određivanje koncentracije tvari u malim količinama, što je revolucioniralo biomedicinsku industriju i omogućilo nove pristupe u medicinskim testiranjima.
Yalow je bila prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu u 20. stoljeću, a svoju nagradu podijelila je s kolegama Solomonom A. Bersonom (kojeg je zamolila da budu zajedno nominirani), koji je preminuo prije nego je nagrada dodijeljena.
Virginia Apgar (1909.-1974.)
Razvila je Apgar test s kojima se ocjenjuje vitalnost novorođenčeta. Test, koji ocjenjuje pet vitalnih znakova (puls, disanje, mišićni tonus, refleksi i boja kože), omogućio je liječnicima da brzo prepoznaju potrebne medicinske intervencije, čime je spasila mnoge živote novorođenčadi. Ovaj test i danas ostaje ključni alat u neonatalnoj medicini.
Apgar je također bila jedna od prvih žena koja je postala profesor na Medicinskom fakultetu u Columbia University, a njezin rad u anesteziologiji donio je važno otkriće da upotreba anestetika tijekom poroda može imati štetne učinke na novorođenčad.
Jane Goodall (1934.)
Jane Goodall, britanski primatolog koja je stekla svjetsku slavu proučavanjem čimpanzi, gotovo pola stoljeća provela je u Nacionalnom parku Gombe, u Tanzaniji, proučavajući divlje čimpanze. Njezina prijelomna otkrića u tom malom rezervatu afričke prašume čine praktički najveći dio onoga što se danas zna o društvenom ponašanju čimpanzi, najbližih srodnika ljudi. Želja da zaštiti čimpanze od upada ljudi u njihova obitavališta inspirirala je Jane Goodall da 1977. osnuje Institut Jane Goodal s misijom poboljšanja globalnog razumijevanja i tretmana čovjekolikih majmuna.
POGLEDAJ VIDEO: Bušimo mitove: Žene šefovi