Mnogi roditelji ljuto i uplakano dijete pošalju u drugu sobu da se smiri. Što bi drugo mogli učiniti? Svakako je s bijesnim djetetom teško razgovarati dok se ne smiri. Nije vrijeme za podučavanje ili traženje isprike. Dijete se prvo treba smiriti.

Socijalna vještina

Djeca trebaju naučiti važnu vještinu koja će im trebati cijeli život - umijeće neslaganja

No, stručnjakinja dr. Laura Markham, za portal mother.ly, kaže da djetetu na takav način šaljemo određene poruke koje nisu pozitivne i neće mu pomoći:

S obzirom na ove poruke, nije ni čudno da mnogi odrasli ljudi imaju problema s kontroliranjem bijesa. To može značiti da će vikati na svoju djecu ili se neprestano svađati s partnerom.

Zato se postavlja važno pitanje: što roditelji mogu učiniti za svoju djecu i kako ih naučiti da kontroliraju svoju ljutnju? Kako dalje navodi ova stručnjakinja, prvi i važan korak za kontroliranje bijesa započinje prihvaćanjem ljutnje, ali i suzdržavanjem da se ta ljutnja "izbaci" na druge ljude. Uvijek postoji način da izrazimo ono što trebamo bez napada na druge.

Zapravo, kada smo spremni zaustaviti se i prepoznati zašto smo ljuti, vjerojatno ćemo shvatiti da je to zbog osjećaja povrijeđenosti, straha i tuge. Ako si dopustimo osjetiti te emocije, bijes se topi jer je bio samo obrana.

Za roditelje je ovo jedan od najkritičnijih zadataka koje moraju naučiti svoje dijete - učenje kontroliranja ljutnje u svakodnevnom životu bez prelaska u reaktivni bijes. Ljudi koji to mogu, znat će riješiti probleme s drugima i upravljati sobom kako bi postigli svoje ciljeve. Onda ih zovemo emocionalno inteligentnim ljudima.

Djeca razvijaju emocionalnu inteligenciju kada ih učimo da su svi njihovi osjećaji u redu, ali da uvijek imaju izbor kako će reagirati na njih. Dr. Laura Markham predlaže na koje načine to roditelji mogu učiniti:

2. Slušaj. Razmisli zašto je dijete uznemireno. Često kada se ljudima čini da ih nitko ne sluša, dolazi do ljutnje. Suprotno tome, ako dijete osjeća razumijevanje, bit će smirenije, čak i ako mu nešto ne uspije.

3. Pokušaj sagledati stvari iz njegovog kuta. Što više budeš suosjećala, to je vjerojatnije da će dijete prepoznati prave osjećaje ispod suza i ljutnje. "Žao mi je što ti je teško. Misliš da te ne razumijem?" - mogu biti neke od rečenica s kojima ćeš se obratiti djetetu. To naravno ne znači da se trebaš složiti s onim što dijete želi, samo mu priznaj njegove osjećaje.

4. Nemoj se "zakačiti" za grubost i osobne napade. Roditelji su često povrijeđeni kad djeca viču na njih. Ali dijete te ne mrzi, niti želi novu mamu ili tatu, ili što god govori. Osjeća se povrijeđeno, uplašeno i nemoćno, pa izvlači ono najneugodnije što mu padne na pamet. Tako znaš koliko je uznemireno. Rečenica poput "Reci mi zašto si uznemiren. Slušam." može mu pomoći da se smiri. Kada dijete shvati da ne mora povisiti glas ili ići u napad kako bi ga se čulo i da može pokazati svoje emocije, razvit će sposobnost da prikladnije izražava svoje osjećaje.

Saznale smo kada bi djeca, ovisno o dobi, trebala ići spavati i koliko im je sati sna potrebno

5. Postavi određena ograničenja koja su potrebna kako bi svi bili sigurni, istovremeno priznajući ljutnju i osjećajući suosjećanje. "Jako si bijesan! Možeš biti ljut koliko želiš, ali udaranje još uvijek nije u redu, bez obzira koliko si uzrujan. Možeš tapkati i pokazati mi koliko si ljut. Nema udaranja." , neke su od rečenica koje mogu pomoći.

6. Ostani što bliže djetetu. Tvoje dijete treba roditelja koji ga voli čak i kada je ljuto. Ako se trebaš udaljiti, reci mu to: "Neću ti dopustiti da me povrijediš, pa ću se malo udaljiti, ali ovdje sam. Kad god si spreman za zagrljaj, ja sam ovdje."

7. Nakon što se dijete smiri, možete razgovarati. Odupri se nagonu za predavanjem. Ispričaj priču koja će mu pomoći da stavi taj veliki val osjećaja u pravi kontekst. "To su bili jaki osjećaji. Svi ponekad trebaju plakati. Bila si jako razočarana." Ako dijete želi promijeniti temu, pusti ga. Možeš kasnije tijekom dana razgovarati s njim ili prije spavanja. Djeca žele razgovarati o tome, ali ne žele slušati predavanja. To će im pomoći da razumiju sami sebe, a znat će i da ih roditelji slušaju.

Prihvaćanje ovakvih emocija pravi je početak kod kontrole ljutnje. Postupno će dijete shvatiti što može učiniti kada je razočarano i naučiti da, iako ne može uvijek dobiti ono što želi, razočaranje i ljutnja sastavni su dio života i da će ga ljudi prihvaćati takvog kakvo jest, neovisno o tim osjećajima. Postupno će naučiti verbalizirati svoje osjećaje i potrebe bez napada na drugu osobu - čak i kad je bijesno.

Naučit ćeš ga kako kontrolirati emocije, ali i kako se povezati se s njima. Sve ga to možeš naučiti bez vikanja i mirnim glasom mu objasniti što se događa. Svaki put kad to učiniš, pomažeš djetetu da razvije emocionalnu inteligenciju i prihvati svoje osjećaje. Tako će biti puno manje drame i više ljubavi.