Kad je dijete mršavo ili pothranjeno jedini lijek je adekvatna prehrana

Kada je riječ o djeci i normalnoj težini, uvijek je u obzir potrebno uzeti nekoliko faktora.

prehrana_pixabay

Primjerice – je li dijete oduvijek bilo slabije ili jače tjelesne građe, te da li je jedan ili oba roditelja jednake takve građe. Iako je u većini slučajeva moguće sa sigurnošću utvrditi kada dijete ima problema s prekomjernom težinom, pothranjenost je ipak nešto teže dijagnosticirati.

Pothranjenost ili mršavost

U slučaju da je vaš mališan u posljednje vrijeme ponešto i izgubio na težini, u većini slučajeva razloga za paniku ne bi trebalo biti. Jedan od najčešćih razloga je ubrzani rast u visinu. On je čest kod djece predškolske dobi, te se odvija brže nego dobivanje na masi. Upravo zbog toga roditeljima se može činiti kako je njihov mališan veoma mršav. Dobivanje na težini trebalo bi uslijediti veoma brzo, te se „izbalansirati“ u odnosu na visinu djeteta.

Međutim, za neke mališane dobivanje na težini nije tako jednostavan zadatak. Prođu li mjeseci tijekom kojih se dijete normalno hrani, no čini se kako ne dobiva ni grama, poželjno je konzultirati se s liječnikom. Radi li se zaista o pothranjenosti, može se zaključiti antropometrijskim mjerenjima, ističe nutricionistica Ivana Purić iz Savjetovališta za nutricionizam i dijetetiku - eHrana.

„Antropometrijska mjerenja tj. krivulje rasta jesu najčešći način mjerenja uhranjenosti kod djece. Dijete čija je težina odnosno indeks tjelesne mase (odnos težine i visine) ispod 5 percentile smatra se pothranjenim. Neki od znakova koji ukazuju na pothranjenost su gubitak težine, neadekvatan rast, bolovi u zglobovima i kostima, krhke kosti, promjene raspoloženja, nizak nivo energije, zbunjenost, slaba koncentracija i teškoće u učenju, anemija, slab imunološki sustav, suha koža i usporeno zacjeljivanje rana.“

Najčešći uzroci i dobne skupine

Ivana Purić napominje kako dobne skupine pothranjene djece nisu svugdje jednake, te one ovise o uzrocima zbog kojih se pothranjenost i javlja. U nerazvijenim zemljama tako je ona najzastupljenija u dobi do pete godine života. Posljedica je to ekonomske situacije, točnije velikog siromaštva i uvjeta u kojima mnoga djeca ne mogu računati niti na jedan obrok dnevno.

S druge strane, u razvijenijim zapadnim zemljama, pothranjenost je najzastupljenija u tinejdžerskoj dobi. Posljedica je to današnjih trendova mršavosti kojima smo svakodnevno okruženi u medijima. Ona u ovom slučaju predstavlja vlastiti izbor, kada dijete svjesno odbija hranu želeći se uklopiti u određene „ideale ljepote“.

Treću skupinu čine djeca koja su, unatoč normalnom apetitu, i dalje pothranjena. U takvim slučajevima potrebno je promijeniti prehrambene navike u smislu da počnu konzumirati masnoće i izvore kalorija koje će njihovo tijelo uspješnije apsorbirati. Često su to prirodne namirnice poput avokada koji je bogat masnoćama, ali i orašasti plodovi te neke vrste povrća.

Roditeljska uloga

Kada se radi o namjernom preskakanju obroka koje je najčešće kod tinejdžera, roditelji će često morati potražiti pomoć psihologa. Jednostavan razgovor često nije dovoljan. U situacijama u kojima dijete normalno jede no svejedno ne dobiva na težini, djetetu je potrebno osigurati adekvatnu prehranu, ističe Ivana Purić.

„Najbolji način da roditelji omoguće djetetu adekvatnu prehranu je da osiguraju širok izbor cjelovitih namirnica tj. omoguće djetetu raznoliku prehranu te da ograniče unos grickalica, brze hrane, slatkiša, zaslađenih i gaziranih sokova.

U slučaju da su roditelji zabrinuti zbog razvoja djeteta, primjećuju neobjašnjivo nisku razinu energije, česte promjene u raspoloženju, nisku koncentraciju ili brzo umaranje svakako se trebaju obratiti stručnjacima, liječnicima i nutricionistima, za pomoć.“