Logoped za sad s njim ne radi nikakve vježbe nego je samo na promatranju, s obzirom na to da nije uočen neki veliki problem nego malo zakašnjenje u odnosu na prosjek, a i ta se situacija popravlja jer je u odnosu na prvi posjet (prije deset mjeseci) napredak evidentan. Problem mu je izgovor k,g,h koje zamjenjuje s t,d i v (bager-baver, koka-tota, noga-noda) i pojedine riječi nepravilno izgovara - izostavi dio sloga. Taj dio s govorom se pomalo rješava i nadam se da će sve doći na svoje kroz vrijeme. Trenutno veći problem i brige zadaju mi njegovi stalni ispadi nervoze u slučaju da mu nisu ispunjene želje. Reagira plačom, ljutnjom, bacanjem stvari, lijeganjem na pod, vrištanjem. Stalno pokazuje neposluh čim se dovede u opasne situacije. Kad šećemo neće dati ruku nego stalno trči, bježi. Ako ga spriječim i primim za ruku onda počne plakati, otima se i čak zna reći da ga boli ruka, što nije istina i ispada da ga ja stišćem za ruku. Ako negdje odlučimo ići, on ne želi ići, kaže da će ostati sam ili da ga odvedemo kod bake, a onda opet kad odemo problem je kad treba ići doma, on bi tamo ostao. Na povratku cvili, pokušava izaći iz sjedalice i lupa nogama. Nedavno smo bili u igraonici na rođendanu, kad je rođendan završio svi lijepo idu doma, a on urla i baca se da ga svi gledaju. Možda je to i tipično za njegovu dob, ali je jako naporno i neugodno. Otežano nam je s njim bilo gdje otići jer ne želi surađivati, bježi, ne želi isprobati obuću/odjeću, sve dira, vrišti itd. I na kraju, odvikavanje od pelena. S dvije godine i osam mjeseci smo mu skinuli pelene, za dva do tri dana dana je to prihvatio i sve je išlo glatko. Pitao je kad treba u wc i baš smo bili zadovoljni kako je to "bezbolno" prošlo. A onda odjednom, nakon mjesec dana, ponovno je počeo piškiti u gaće. Najprije je govorio kad bi se već popiškio pa smo mislili da mu je pobjeglo, ali onda je prestao skroz govoriti i samo se nastavio igrati. Sad mi uspije održati ga suhim samo ako ga tjeram da ide u wc svako toliko, jer kad ga pitam treba li on uvijek kaže "ne". Nevoljko odlazi, govori da mu se ne piški, ljuti se, ali kad ga posjednem gotovo uvijek se ipak popiški. Svaki put mu objašnjavam da ako treba u wc da samo kaže, brzo se to obavi i onda se dalje ide igrati na što on samo kaže "da", i da će pitati za wc. U zadnje vrijeme neće ni poslušati jer sam mu valjda već dosadila, i ja i svi drugi s time, pa često počne nešto drugo pričati da nas prekine. Nakon spavanja je redovito suh i s kakanjem nema problema, to traži sam. Ne želim ga vraćati u pelene, mjesec dana je lijepo sve funkcioniralo i ja vjerujem da on to može, ne znam zašto je prestao i odbija. Do sad su ga čuvale bake, izmjenjivale su se po tjedan dana, s tim da je sa svekrom i svekrvom u zadnje vrijeme preko ljeta tri puta bio po dva do tri dana u komadu u drugom gradu (vikendica). Inače, oni žive u stanu gdje smo ga ja i suprug svaki dan poslije posla vodili doma. Nije pokazivao da mu se u vikendici ne sviđa, rado je s njima i mi tamo često dolazimo, ali kod njih se tada kad je ostao sam bez nas i prvi put popiškio iznenada u gaće. Je li u pitanju ta promjena, više ne znam kako to ispraviti, ne pomažu nikakva objašnjenja, uvjeravanja. Pokušala sam ga malo jače prekoriti, nakon toga je samo jednom tražio da treba u wc i opet dalje sve isto. U rujnu treba krenuti u vrtić (starija jaslička grupa jer neće imati tri godine na dan 31.08.) Tamo će biti jedan od njih 10-15 i tete neće imati vremena baviti se samo njime, a i ne znam koliko će mu biti poticajno s obzirom na to da će vjerojatno biti najstariji u grupi. Vrtić je i sam po sebi velika promjena u njegovom (i našem) životu. Svi me uvjeravaju da mu ni slučajno ne vraćam pelenu, ali ni ovako nije dobro jer on ne misli o tome nego ja mislim za njega. Brinem se da suprug i ja negdje griješimo u odgoju. Nadam se da će vrtić pomoći jer ja više ne znam kako dalje. Oprostite na dugom tekstu, ali želim što bolje opisati situaciju. Molim Vas za mišljenje i savjet. Puno hvala!
Draga mama,
Vaš sinčić je sada u fazi koja se zove „terrible two“ tj. ''strašna druga'' godina. Ta faza dječjeg razvoja traje negdje od 1.5 g do 3 g i tada je odgoj djece nešto zahtjevniji jer često pružaju otpor roditeljskim zahtjevima i testiraju granice. U ovome razdoblju djeca najčešće nemaju još dobro razvijen govor te im je teško verbalno izraziti svoje želje, misli i osjećaje. Oni to rade indirektno – kroz ponašanje.
Skakanjem, bacanjem, vikanjem, udaranjem ili uzimanjem stvari Vaš sinčić pokazuje da ga nešto smeta ili da bi nešto htio. Vjerujem da njegove reakcije mogu biti izazovne za Vas jer često morate postavljati granice. Važno je znati da mala djeca poput Vašeg sinčića teško reguliraju svoje osjećaje, a posljedično i svoje reakcije. Kada ga preplavi ljutnja on instiktivno burno reagira jer još nije naučio kako je kontrolirati i kako ju na pravilan način može izraziti. Teško shvaća da treba pričekati svoj red ili otići kad mu je zabavno, već se ponaša po principu „sada i odmah“ što je očekivano za njegovu dob. Osim bezuvjetne ljubavi koju pružaju djeci uloga roditelja uključuje i postavljanje granica za određena ponašanja koje ugrožavaju dijete ili nisu dobre za njega. U tim situacijama važno je postaviti granicu za njegovo ponašanje, ali ne i za njegove osjećaje. Pojasniti ću – kada Vaš sinčić burno reagira ako mora prekinuti igru i otići s rođendana očekivano je da će negodovati, vikati i ljutiti se. Tu je važno da osjeti razumijevanje s Vaše strane za njegove osjećaje (tj. da je u redu biti ljut), ali da mu istovremeno postavite granicu za ponašanje (tj. da nije u redu lupati sebe ili drugoga). Važno je da nauči koja su ponašanja prihvatljiva, a koja ne. Kako postaviti granice, a ujedno i očuvati Vaš odnos s malenim možete detaljnije pročitati u ovom članku : https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/ Navodite poteškoće s mokrenjem nakon što je uspio biti suh bez pelene. Drago mi je čuti da nema problema s stolicom te da zna prepoznati kada mu je sila. Kako sami kažete u zadnje vrijeme ste dosta fokusirani na njegovo mokrenje te opisujete kako se on zna isključiti iz tog razgovora i mijenjati temu. Smatrate da ne osjeća nelagodu te mu mokre gaćice ne smetaju, ali uzmite to ponašanje s oprezom jer to može biti mehanizam obrane od neugodnih emocija. Iako se čini da mu takav događaj ne predstavlja problem, vjerojatno je svjestan da ”to nije baš u redu” pogotovo zato što je već imao normalnu regulaciju mokrenja. Točno je to što i sami primjećujete da nikakvo objašnjavanje i uvjeravanje ne pomaže jer je njegovo mokrenje vjerojatno emocionalno bazirano, on na kognitivnoj razini zna da to nije poželjno, ali na emocionalnoj još ne. Što je uzrok teško je reći. Može biti reakcija na promjenu, stres, nakupljene neugodne emocije, strah i sl. U svakom slučaju jako je važno ne posramljivati ili kritizirati dijete kada mu se to dogodi, samo mu dajte do znanja da nije strašno to što se se dogodilo (npr. mirnim tonom recite „Nema veze“) te ga uputite da se presvuče. Pokušajte biti svjesni svake rečenice koju ćete izgovarati u tom razgovoru, budite vrlo oprezni da mu ne šaljete otvorenu ili skrivenu kritiku ili prijetnju. Time ćete maknuti dodatan fokus na neugodne emocije kada mu se to dogodi. Također, možete nastaviti s ponašanjem da ga uputite kroz dan na wc kako bi obavio nuždu tamo. Ukoliko imate potrebu za dodatnim savjetovanjem slobodno nam se javite u Centar Proventus.
Puno sreće i strpljenja,
Jelena Borić, magistra psihologije