Situacija je takva da sam ostala trudna s dečkom s kojim sam bila 4 godine. Vjenčali smo se, ali samo kod matičara. Stvar je takva da se on promijenio otkako je čuo za trudnoću, tisuću puta me razočarao, povrijedio, lagao. Tako da trenutno nemam ni minimum povjerenja u njega. A udala sam se samo da bih kćeri pružila oca i nama priliku da budemo normalna obitelj. On je trenutno u stranoj državi, mi smo ovdje. Već 2,5 mjeseca nije došao pod izlikom da dok kupi sve što treba djetetu (krevetić, itd.) neće imati novaca za put! Ja sam mu rekla da ne treba kupiti ništa, nego samo da dođe, no on to nije uradio. Da napomenem, dijete uopće ne uzdržava, ovo je prvi puta da mu je nešto kupio.
Sve manje imam tema za razgovor s njim, sve manje ga volim otkako mi gotovo svakodnevno priređuje razočarenje, laži itd. Otkrila sam nedavno da ima profil na nekoj online platformi za upoznavanje. To je bila kap koja je prelila čašu.
On navodno planira doći u 4. mjesecu pa da krenemo živjeti zajedno, no ja ne znam što da radim. Osjećam se pretužno što ću uopće ići živjeti s njim, a radim to samo radi bebe. Da tom djetetu ne uskratim oca. Ne znam kako da se ponašam u ovoj situaciji pa vas molim za savjet, ideju, pomoć. Hvala unaprijed, lijep pozdrav!
Odgovor:
Draga čitateljice,
vidim da vam je teško i da želite samo najbolje za svoje dijete. Stalo vam je da vaša kćer bude sretna i da joj ne uskraćujete tatu.
S obzirom da vam je njezina dobrobit najvažnija, prvo bih vas pitala što bi njoj savjetovali da je u istoj situaciji kao i vi? Da zatrudni i ima dijete s osobom s kojom više ne nalazi zajedničke teme i s kojom je kao partnerom (a i ocem) razočarana? Biste li joj sugerirali da ostane u braku s takvom osobom samo radi djeteta?
Postoji razlog zbog kojega ste s vašim mužem bili u vezi četiri godine. A također postoji i razlog zbog kojega trenutno niste zadovoljni i zbog čega zapravo ne želite živjeti s njim. Ako i dalje smatrate da taj odnos – partnerski odnos – ima perspektivu i da njegove vrline nadilaze trenutne probleme, tada je neophodno da s njim razgovarate i nađete zajedničko rješenje. Nekada je potrebna intervencija bračnog terapeuta kako bi oba partnera jasnije vidjela cijelu situaciju i kako bi pronašla kompromis. Naravno ta je opcija moguća ukoliko oboje želite poraditi na vašem odnosu.
S druge strane, ako vi ne vidite nikakvu perspektivu tog odnosa i ako smatrate da njegove vrline nisu dovoljne te da od partnera ipak očekujete nešto drugo, tada ni održavanje veze radi djeteta neće rezultirati obostranom srećom. U krajnjoj liniji, ako roditelji održavaju loš odnos samo radi djeteta, kakav je to primjer djetetu? Pretpostavljam da niti jedan roditelj ne želi da njegovo dijete primjerom roditelja uči da treba biti nesretan. Nesretni roditelji ne osiguravaju sretno djetinjstvo svojoj djeci. Ne kaže se bez razloga da roditelji trebaju misliti na sebe i svoje potrebe kako bi bili dobri roditelji.
Za svako dijete je najbolje da živi s mamom i tatom koji se cijene, poštuju i vole i koji imaju dobar odnos. Međutim, ako je odnos između roditelja loš i dijete svakodnevno svjedoči njihovoj međusobnoj netrpeljivosti, nekomunikaciji ili pak povišenim tonovima, tada je za dijete svakako bolje da ti roditelji ne žive skupa. Dijete treba mir te zadovoljne roditelje – i nekada će to biti moguće samo ako ti roditelji ne žive zajedno.
Moj savjet je da prije bilo koje konačne odluke sami sebi odgovorite na postavljena pitanja te da zaključite što vi zapravo (ne) želite. Ovisno o tome, razgovarajte sa suprugom i tada razmislite što dalje, imajući na umu da je za dijete najbolje kada su njegovi roditelji sretni i zadovoljni jer time zapravo stvaraju kapacitete da budu i dobri roditelji.
Šaljem vam podršku.