Ljeti na +30 nosi majicu dugih rukava jer ne želi da mu itko govori što da odjene. Izgovor mu je da nije uopće vruće i da ne želi potamniti. Zatim, ne voli se družiti, a pogotovo ne s djevojčicama. Neki dan je mamina kolegica došla kod mame u posjetu i povela sa sobom kćerku. Ona i brat su se lijepo igrali i vidjela sam se smiju i da se lijepo provode, međutim istog trenutka kada je ona otišla, on je sjeo i počeo plakati jer mu je, eto, upropastila dan svojim dolaskom.
Prošle godine je čak i ošamario prijateljicu iz klupe, jer ga je optužila da joj je ukrao flašicu. Nije joj ukrao flašicu ali pošto je agresivan, ošamario ju je i govorio jako ružne stvari. Djevojčica se prestrašila i nije smjela ići u školu zbog njega. Uporno mu brat i ja skrećemo pažnju ali ne sluša nas, a imam osjećaj da roditelji olako shvaćaju sve ovo. Galame na njega, ali i dalje mu sve dopuštaju.
Jedina osoba koja ima utjecaj na njega je rođak (10 godina). Kada on dođe tad se igra i s djevojčicama i nema primjedbi. Rođak je stvarno komunikativan i on ga jedini uspije uvjeriti da se druže s drugom djecom. Nažalost živi u inozemstvu i ne može toliko pomoći. Što da učinim? Kako da promijenim njegovo ponašanje? Na roditelje se ne mogu osloniti jer jednostavno ga ne žele voditi psihologu a situaciju ne mijenjaju sami.
Odgovor:
Pozdrav,
ne znam koliko imaš godina, ali stvarno je zrelo i odgovorno od tebe da brineš za brata i tražiš pomoć. Po onome što opisuješ, čini se da tvoj brat ima poteškoće s izražavanjem ljutnje te su mu nejasno postavljene granice, a uz sve, stariji oko njega imaju različito razmišljanje o tome kako treba postupati prema njemu.
Prvo je važno razumjeti da je rješavanje problema odgovornost tvojih roditelja i da se neće puno moći promijeniti ako se oni ne uključe. Razumijem da ti nemaš utjecaj na roditelje, ali postoji li možda neka druga odrasla osoba u tvojoj okolini s kojom možeš razgovarati i tko bi imao utjecaj na njih? To može biti netko iz šire obitelji poput bake ili djeda, strica ili ujne, a može biti i učiteljica tvoga brata.
Ono što ti možeš učiniti je usvojiti nekoliko komunikacijskih vještina koje mogu pomoći da se ti i brat bolje razumijete. Kada je tvoj brat ljut, najbolje je samo pokazati razumijevanje za to i reći mu „Vidim da si ljut.“ Ili „Stvarno si sad jako ljut.“. Kada smo ljuti nitko ne voli da nam se nešto objašnjava, da nam se prigovara i kritizira nas se, to tada nismo spremni čuti, a može nas samo još više naljutiti. Kada je tvoj brat smiren, možeš ga pitati što ga je naljutilo, ima li nešto što ga muči i kako mu možeš pomoći. Također, kada je smiren, možeš mu pokazati neke svoje učinkovite načine nošenja s ljutnjom ili mu pokazati da ljutnju možemo izbaciti i šaranjem po papiru, hodanjem ili stiskanjem mekane loptice.
U svakom slučaju je hrabro i odgovorno od tebe ovo aktivno traženje pomoći i nadam se da ćeš uspjeti uključiti još nekog odraslog iz svoje okoline tko bi mogao porazgovarati s tvojim roditeljima.