Psihodrama je psihoterapijska metoda u kojoj se kroz korištenje
akcijskih dramskih metoda istražuju interpersonalni odnosi i unutarnji
svijet pojedinca s ciljem buđenja spontanosti i kreativnosti. Nastala je
dvadesetih godina prošlog stoljeća, a ove godine slavimo devedeset
godina od njezinog nastanka. Njezin osnivač je bio Jacob Levy Moreno.
Psihodrama se preporučuje svima koji žele aktivno raditi na sebi i
razvoju svojih potencijala, spontanosti i kreativnosti.
Kako nam psihodrama može pomoći?
Psihodrama
nam pomaže naučiti kako se bolje osjećati, kako se bolje zauzeti za
sebe, kako se bolje nositi sa životnim problemima, kako bolje izražavati
vlastite želje i osjećaje u odnosu s drugima, kako se osloboditi
osjećaja koji sputavaju te kako biti spontaniji i kreativniji.
Moreno
definira spontanost kao: "novi odgovor na staru, stereotipnu situaciju i
kao adekvatan odgovor na novu situaciju". Spontanost je potencijal koji
posjeduje svaki čovjek, a najprisutnija je kod djece jer se razvija u
spontanoj dječjoj igri i omogućava djetetu da istraži i proširi
repertoar svojih uloga kao odgovora na različite životne situacije.
Međutim, odrastanjem mi se pomalo odričemo svoje spontanosti jer društvo
postavlja svoje zahtjeve i nagrađuje stereotipne odgovore na brojne
životne situacije. Spontanost, a i kreativnost se sputavaju, tako da
dolazi do zastoja u njihovom razvoju.
Oslobađanjem spontanosti
kroz psihodramski rad, pojedinca se vodi k stvaranju veće unutrašnje
slobode koja posjeduje osobine kao što su znatiželja, ekspresivnost,
odgovornost, imaginativnost, intuitivnost, sloboda u socijalnim
kontaktima i socijalnom eksperimentiranju.
Kako izgleda psihodrama?
U
psihodrami se zapravo odigravaju različite scene, one su ili približne
realnim životnim situacijama ili su eksternalizacija naših unutrašnjih
procesa. Na primjer, to mogu biti različiti događaji iz naše prošlosti,
mogu biti neke naše nedovršene situacije u životu u kojima smo bili, a
još uvijek nas muče, mogu biti i naše fantazije ili naši snovi i dr.
Uloge u konkretnoj psihodrami mogu odraditi članovi grupe ili čak neživi
predmeti.
Važno je napomenuti da se psihodrama realizira u
pravilu u grupi, ali može i individualno. Naime grupa je od višestruke
važnosti jer osim što osigurava podržavajuću klimu koja je potrebna
članovima za iznošenje i rad na svojim temama, ona omogućava da se
uspostavljaju i različite interpersonalne relacije što omogućavaju
identifikaciju i razumijevanje interpersonalnih odnosa iz života
članova. Psihodramska grupa je i mjesto na kojem će članovi uspostaviti i
nove, kvalitetne i autentičnije međuljudske odnose.
Osnovna
pravila rada s grupom baziraju se na načelima diskrecije, povjerljivosti
i dobronamjernosti kako prema sebi, tako i prema svim članovima u
grupi. Optimalan broj članova psihodramske grupe kreće se od 6 do 16
članova, a vrijeme trajanja senase je između 120 – 150 minuta.
Kako sami možemo riješiti gubitak koncentracije pomoću psihodrame?
Problem s gubitkom koncentracije psihodramski možemo riješiti pomoću tehnike "zamjene uloga".
"Zamjena
uloga" je osnovna psihodramska tehnika u kojoj protagonist "ulazi" u
ulogu drugih učesnika u interakciji ili u ulogu nekog predmeta. Samo
tada je u prilici uvidjeti doživljaj onog drugog u interakciji, a
istovremeno vidjeti sebe kroz doživljaj drugog.
U klasičnoj
psihodramskoj seansi se može riješiti problem s gubitkom koncentracije
tako da se pronađe situacija u kojoj se dešava gubitak koncentracije.
Kroz tehniku zamjene uloga se pokušava istražiti zašto dolazi do gubitka
koncentracije baš u toj situaciji i kako bi bilo najbolje riješiti taj
problem.
Evo i jedna vježba koju možete napraviti sami za sebe:
Uzmite jedan prazan komad papira. Na njemu pokušajte nacrtati taj gubitak koncentracije, nacrtajte što vam prvo padne na pamet.
Nakon
što ste nacrtali - "zamijenite ulogu" s tim što ste nacrtali. Pokušate
govoriti iz pozicije crteža, pokušajte odgovoriti na pitanje: zašto
gubim koncentraciju? Istovremeno pokušajte i zapamtiti sve što ste
izrekli.
Kad izađite iz uloge crteža preporučio bih vam da si i zapišite sve što ste izgovorili. I ponovo si pročitajte naglas.
Vjerujem
da ste se pomalo neobično osjećali dok ste kroz zamjenu uloga bili taj
crtež na papiru, a i siguran sam da vam je spontano došao i odgovor kako
riješiti problem.
Preuzeto s: Ordinacija.hr
Autor teksta:
Marko Škopac
Psihodramski koterapeut