Petra Meštrić za Žena.hr: Ne možete smršavjeti unatoč trudu? Krivac bi mogao biti lipedem

Postoje žene koje cijeli život same sebi govore onu famoznu rečenicu "Moram smršavjeti". Istu tu rečenicu čuju od bliskih ljudi, potpunih stranaca pa čak i od liječnika. Ona s vremenom postane objašnjenje za sve: za teške noge, za osjećaj zatezanja u potkoljenicama, za modrice koje se pojavljuju bez razloga, za to što im hlače nikad ne stoje kako bi trebale stajati, za to što gornji dio tijela izgleda puno sitnije od donjeg...

Problem je u tome što kod dijela žena ta rečenica zapravo nije točna. Nije riječ o klasičnom nakupljanju masnog tkiva. Riječ je o poremećaju koji se u medicini zove lipedem, a koji se i danas još uvijek prepoznaje kasno i često pogrešno.

Što je lipedem?

Lipedem je kronični poremećaj raspodjele masnog tkiva koji u većini slučajeva pogađa žene. O njemu se počelo ozbiljnije govoriti tek posljednjih desetak godina. Genetika ovdje ima svoju ulogu. U obiteljskoj anamnezi žena s lipedemom ženski dio obitelji je imao isti oblik nogu.

Kod žena vidljiv je nerazmjer između gornjeg i donjeg dijela tijela. Gornji dio ostaje vitak, a volumen donjeg dijela tijela se povećava. U praksi žene kažu da su znale smršavjeti 10-20 kilograma, ali su bedra ostala skoro ista. Debljaju se i u potkoljenicama. Noge navečer postaju osjetljive na dodir, imaju osjećaj napetosti i težine u nogama koji ne prolazi nakon odmora.

Kod lipedema riječ o promjeni strukture potkožnog masnog tkiva. Istraživanja posljednjih godina pokazuju da se masno tkivo kod lipedema razlikuje od uobičajenog potkožnog masnog tkiva ne samo po raspodjeli nego i po načinu na koji reagira na hormonalne promjene i mehanički pritisak. Zato žene često opisuju bolnost na dodir, što nije tipično za običnu pretilost. U literaturi se ta bolnost navodi kao jedan od ključnih kliničkih znakova koji pomažu razlikovati lipedem od drugih stanja.

On se najčešće pojavljuje u razdobljima hormonalnih promjena. Pubertet, trudnoća, razdoblje nakon poroda i menopauza. Upravo ta povezanost s hormonima jedan je od razloga zašto se smatra da estrogen ima važnu ulogu u razvoju bolesti, iako točan mehanizam još nije potpuno razjašnjen. U kliničkoj praksi to se vidi vrlo jasno jer žene često opisuju da su prije određene životne faze imale potpuno drugačiju raspodjelu masnog tkiva.

Lipedem može postojati s pretilošću, ali nije njezina posljedica. Postoje žene s urednim BMI-jem koje imaju izražen lipedem.

Simptomi lipedema

Žene često opisuju osjećaj težine u nogama koji se pojačava tijekom dana, posebno kod dugotrajnog stajanja ili sjedenja. S vremenom se može pojaviti i povećana osjetljivost na pritisak, a u kasnijim stadijima i smanjena pokretljivost. Znaju se pojaviti i spontane modrice bez traume. To je zbog povećane osjetljivosti kapilara u području tog masnog tkiva, što dovodi do lakšeg nastanka hematoma i nakon jako male traume. Iako taj simptom nije specifičan samo za lipedem.

Stopala gotovo uvijek ostaju pošteđena. Ta očita granica između povećanog volumena potkoljenica i normalnog izgleda stopala jedan je od klasičnih znakova koji se u literaturi opisuje kao "cuff sign" i često pomaže razlikovati lipedem od limfedema, koji zahvaća i stopala.

Iako se dosta očito vidi lipedem zna jako dugo ostati neprepoznat. Pripisuje se genetici ili načinu života. Iako žene i liječnici vide taj nerazmjer između gornjeg i donjeg djela tijela. Gornji dio tijela može ostati relativno sitan, a volumen donjeg dijela tijela se povećava i ne reagira na promjene prehrane, vježbanje. Nerazmjer se s vremenom dodatno naglašava. Tjelesna masa može varirati, ali oblik nogu ostaje skoro isti. Ukratko kilogrami se gube s trbuha ili ruku, ali ne i s bedara i potkoljenica.

Žene često primijete osjetljivost na dodir. Tkivo je bolno na pritisak, što nije tipično za pretilost. Radi se o promjeni strukture masnog tkiva koja uključuje povećanu osjetljivost živčanih završetaka i promjene u mikrocirkulaciji.

Žene često opisuju da primijete hematome bez jasnog razloga ili nakon minimalnog udarca. To je povezano s povećanom fragilnošću kapilara u području zahvaćenog tkiva. Promjene se razvijaju postupno. U početku je blago povećanje, a s vremenom struktura masnog tkiva postaje tvrđa i nepravilnija.

U prvom stadiju površina kože izgleda glatko, ali potkožno tkivo pokazuje promjene koje se mogu napipati. U drugom stadiju struktura tkiva postaje nepravilna, a volumen donjeg dijela tijela raste. U trećem stadiju dolazi do izraženih deformacija i većeg povećanja volumena.

Razlika između lipedema i limfedema

Jako važno je znati razliku između lipedema i limfedema. Oni mogu imati slične simptome i ponekad se pojavljuju zajedno. Limfedem je poremećaj limfne drenaže te zahvaća i stopala, dok lipedem ne zahvaća stopala. Kod limfedema pojavljuje se zadržavanje tekućine koje se može smanjiti podizanjem nogu ili kompresijom, što kod lipedema ne funkcionira tako budući da se radi o promjeni masnog tkiva.

Dijagnoza se postavlja klinički, razgovorom i pregledom, i upravo zato često dugo ostaje neprepoznat.

Liječnik sluša opis simptoma, gleda raspodjelu masnog tkiva i procjenjuje nekoliko tipičnih znakova. Najvažniji među njima je nerazmjer između gornjeg i donjeg dijela tijela koji traje godinama i ne reagira na promjene tjelesne mase. Bolnost potkožnog tkiva na pritisak, osjećaj da su noge teške. Sklonost nastanku modrica bez jasnog razloga. Kada se ta tri elementa pojave zajedno to je sumnja na lipedem.

Prvi korak u liječenju je kompresijska terapija. Nošenje medicinskih kompresivnih čarapa koje poboljšavaju mikrocirkulaciju i smanjuju osjećaj težine u nogama. Zatim kretanje. Ono održava funkciju limfnog sustava i smanjuje osjećaj težine u nogama. Plivanje i hodanje najviše pomažu. Prehrana može smanjiti upalne procese u organizmu i pomoći stabilizirati tjelesnu masu. Normalna tjelesna masa smanjuje opterećenje limfnog sustava. Preporučuje se hrana koja smanjuje oscilacije glukoze u krvi i kroničnu upalu.

Postoji i liposukcija prilagođena lipedemu. Cilj je promjena oblika tijela ali i smanjenje boli, poboljšanje pokretljivosti i kvalitete života. U cijelom ovom procesu važna je i psihoterapija kako bi žene lakše shvatile svoje stanje i nosile se s izazovima koje ono nosi.

Prvi i najteži trenutak još uvijek je prepoznavanje stanja. Zbog netipičnih simptoma lipedem dugo ostaje neprepoznat. Ali jednom kad osoba shvati svoje stanje i put prema liječenju je puno lakši.

SAVJET LIJEČNIKA

Petra Meštrić za Žena.hr: Ovaj sindrom jedan je od najčešćih poremećaja u ginekološkoj praksi