Vrijeme mi tako brzo prolazi da me ponekad uhvati strah kad shvatim da je tjedan pri kraju, a kao da je tek počeo. Nikada nisam bila svjesnija prolaznosti vremena kao sada. Ne znam je li to zbog godina ili zaista živimo suludim tempom. Bit će da je jedno i drugo.
Završila sam svoj «makeover» koji je trajao dobra tri mjeseca i mogu vam reći da sam jako zadovoljna rezultatima. Nisam radila nikakve drastične zahvate niti velike promjene, a rezultati su itekako vidljivi. Podbratka više nema, kao ni onih malih sitnih borica oko usta koje vam ruž onako fino popuni da se bore vide iz aviona. Posebno sam ponosna na novi osmijeh (još uvijek zaboravljam da se mogu nasmijati bez srama). A sve to zahvaljujem klinici dr. Tončića i svom zubaru dr. Frntiću ( Dental-studio) koji su zbilja sve učinili da budem zadovoljna.
Mnoge žene kad su u situaciji da onako «sramežljivo» porazgovaraju sa mnom, započnu razgovor o sasvim ležernoj temi, a onda zastanu i tada skužim da me zapravo žele pitati o mojim estetskim zahvatima, ali im je neugodno. Iskrena kakva jesam, sama odgovorim na ono što ih tako «sramežljivo « zanima. A zanima ih uglavnom sve. Svaka ima nešto što je muči i tišti.
Moj stav o tim stvarima je opće poznat, ja se toga ne sramim i smatram da je svatko od nas gospodar svoga tijela, odlučuje o samom sebi pa tako i o operacijama te vrste. Naravno, nisam za neke predrastične promjene koje prerastaju u nešto prenaglašeno i neprirodno, ali na to ne možemo utjecati ni ja, ni vi. Ukusi su nam različiti.
Jedino me jedna stvar uvijek zanimala, kako će u budućnosti izgledati plaže, kada zakorače buduće bakice (našeg godišta) sa vidno ostarjelim i opuštenim tijelima i silikonskim sisama? Bit će to prilično zanimljiv prizor moram priznati ;)
Od svih zahvata uštrcavanje hijaluronske kiseline u bore oko usana mi je bilo najneugodnije i najbolnije, a dobila sam samo dvije inekcije. Inače za punjenje usana daje se i više inekcija. Usne same po sebi su vrlo osjetljive tako da prčkanje po njima nije baš mačji kašalj i tu treba biti oprezan. Sve ostalo je bilo vrlo podnošljivo i gotovo bezbolno.
Drago mi je da je sada sve gotovo i da se život vraća u normalu. Normalu??? Ha, pa dobro, možemo tako reći jer život u Hrvatskoj je sve samo nije normalan. Ja se ipak maksimalno trudim da zadržim život u granicama normale koliko je god moguće. Na dane mi dođe da poludim, da se popnem na neko brdo i vrištim. A pošto to ne mogu, onda zajašim Orbitrek i ubijem njega i sebe jedno sat vremena. Poslije toga se lakše diše. Trening mi ponekad služi i u takve svrhe, da izbacim sav bijes iz sebe koji se nataložio u meni.
Jeste li već počeli razmišljati o početku vježbanja? Pa proljeće je na vratima! Čekate li sada onaj poznati medijski atak na vaš mozak i tijelo, o dijetama i vježbanju, tetmanima, čarobnim kremama za celulit i prehrani za nadolazeće ljeto? Kreće nova sezona brzopoteznog skidanja viška kilograma.
Odbijam biti dio kolektivnog ispiranja i silovanja mozga svake godine u ovo vrijeme. Kod mene se to pokazalo kao kontraproduktivno. Treba vježbati cijelu godinu, kontinuirano. Ako niste jedan od tih, krenite već sad na vježbanje, nemate još puno vremena. Proljeće je tu, a ljeto će ubrzo. Vrijeme brzo leti.
Danijela Dvornik
Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine
