S deckom sam oko 4 godine, stvarno smo imali turbulentnu vezu zbgo nemogucnosti vidjanja i sveg, Stvari su se popravile zadnja tri mjeseca i pricali smo o vjencanju intenzivno.Ja sam znala njemu malo vise u sali prigovarati zbog moje nesigurnosti i straha da ga ne izgubim, a on je prije dva dana pomislio da sam bila negdje s nekim navece, a bila sam doma. Otada pocinje opet stari obrazac ponasanja, on je mene dva dana mucio zbog tog, iako sam davala cak neke dokaze, on samo u svoje vjeruje. Govorio je da ce sve biti po njegovom il nikako, sad ja znam da je razmisljao i o svadbi i da se i na to odnosi, a ja sam mu govorila da ne mogu jos dugo ovak izdrzati buduci da se rijetko i viđamo. A sve sam podredila njemu. Više mislim da on želi da to bude sve savršeno kada se poklope svi uslovi što se mora načekati, jer kako kaže to je jednom u životu. Pomislio da sam bila negdje, pa onda možda nemogućnost tog njegovog savršenog vjenčanja... Bio je tako hladan i odlučan dok smo pričali, a ja sam se lomila od bolova i tuge.Jako me boli sve ovo i dva dana ne prestajem da plačem. Treba mi mišljenje, sto god...