Razvodim se, imam dijete koje nema još ni godinu dana. Sve sam učinila da spasim brak, nisam ni htjela već razvod, zakonski ga ne može tražiti muž dok je dijete tako malo, no moj muž me prisilio da tražim razvod.Jako sam tužna. Ovo nije život kakav sam htjela. Trudim se svakog dana biti dobre volje zbog djeteta,ali ne uspjeva mi svaki put. Inače sam prije ovog groznog braka u kojem sam tek nešto više od godine dana bila vesela osoba, puna životne energije i kreativnih ideja. Sad me gotovo ništa ne veseli. Ne družim se ni puno s ljudima jer stvarno neznam gdje pripadam. Moje neudane prijateljice izlaze i imaju svoje teme za razgovor, udane s malom djecom druže se s drugim parovima, a ja se osjećam tako nesvrstano i strah me je života razvedene žene sa djetetom. Molila bih iskustva razvedenih žena, da li je moguće i kako vratiti životnu radost i imati odgovarajuće socijalne interakcije i u mojem novom statusu koji nisam ni u najgoroj noćnoj mori očekivala? želim ponovo biti ona stara ja i zbog sebe, a još više zbog djeteta.