Pozdrav zene! Nemam vise nikakvih ideja kako i gdje pa sam dosao ovdje pitati Vas... Uglavnom, moja zena ima 37 godina, ja 24.. imamo dijete od godinu dana, malu curicu koju volimo najvise na svijetu, ali... nas dvoje nemamo nikakav odnos.. nazalost.. ona se posvetila maloj i svojoj mami.. njena mama je svetinja i to je jednostavno tak.. uvijek se prvo pita mamu pa tek onda mene (ako me se uopce pita)... nema tu nikakvog dogovora izmedu mene i nje.. uvijek se prebaci na stranu mame i to je uvijek najbolje rijesenje, a ja ispadam idiot..???
Seks je prije bio ok, iako monoton i dosadan ali barem se potrudila.. sada vise nista, apsolutno nista.. vjecito je neraspolozena, iscrpljena, uvijek to mora biti u odredeno vrijeme (iako imamo mogucnosti to napraviti bas onda kad to zelim, nije pravi trenutak i uvijek neka opravdanja)... seks ju ne zanima, ne zanimaju je niti igrace, niti ves, niti price, ni maste i fantazije.. kako da se ja pomirim sa tim?? Ja ne funkcioniram.. zar trebam pocet varati da dobijem ono sto zelim?? To nije rijesenje, ali ne znam koliko dugo cu izdrzati na ovaj nacin.. ona je stalno sa svime opterecena, svi je drugi zanimaju osim mene.. frendice, instagram, clanovi familije.. ja nemam nikakvu svoju ulogu u svemu tome osim da budem tata djetetu.. ok, to cu uvijek biti i potruditi se da budem najbolji tata na svijetu, ali kakav je to odnos?? To ne moze funkcionirati.. ja ne znam kako da se vise nosim sa svim tim.. ja sam totalno opusten decko koji uvijek za sve nade nekakvo rijesenje, snadem se u svakoj situaciji, normalan sam, drustven i komunikativan i ne dozvoljavam nepotrebnim informacijama da opce dodu do mene.. stvarno razmisljam zasto i na koji me nacin netko kaznjava.. jer ovo je zaista kazna.. kada imas, a zapravo nemas sa kime razgovarati o cemu zelis, imati intimu i slicno.. naveliko vec odustajem od nje i nastavit cu se baviti samo sa djetetom.. usamljen sam, jadan, ogorcen radi cijele te situacije... trudim se biti apsolutno sve sto zeli.. ne pijem niti se drogiran, nisam ovisnik o kocki i kladenju.. nikad nisam nervozan iako stvarno puno radim, ali kada dodem doma onda se posvetim njima.. ne dobijem nista zauzvrat.. ne trazim puno, zaista... kada i dode do seksa stvarno bolje da ga niti nije bilo.. nema tu nikakve strasti, uvijek jedno te isto, nema volju za nikakvim novim stvarima... onak malo da to zacinimo... ma kakvi.. tjesim se bit ce bolje, ali ovo iz dana u dan ide na gore.. sve drugo joj je bitno osim mene, a dajem maksimum sebe..