Pozdrav svima. Ja bi vas molila par savjeta u vezi sljedećeg.. S dečkom hodam već 5 godina, on radi a ja studiram. Najprije sam išla na studij kineziologije, bila treća godina i zbog zdravstvenih problema sam morala odustati jer sam morala birati ili zdravlje ili to jer je bilo dosta ozbiljno, a za taj faks je zdravlje i fizička izdržljivost najbitnije . Nakon što sam shvatila da moram odustati svijet mi se srušio, bila sam u nekoj "depresiji" i non stop sam plakala, što zbog toga što ne znam što nakon toga,što zbog toga što sam izgubila vjeru u sebe, a najviše zbog roditelja, zbog toga što misle da je fakultet sve, da ću imati "vile" nakon što dobijem tu glupu diplomu, to me je sve ubijalo u pojam i bila mi je totalna zbrka u glavi. Da bih nakon dugih razgovora s mamom najviše na njen nagovor i inicijativu upisala nešto drugo, jer mi je predložila da upišem nešto drugo i da probam, pa valjda mi bude išlo. U redu upisala sam, sad sam tek prva(ponovno) godina novog faksa. Da bih prije pola godine dečko i ja saznali da bi on trebao dobiti posao u Njemačkoj sada u 3. mj. Puno smo o svemu tome razgovarali, ne znam kako bi preživjeli tih 5 godina razdvojenosti a već smo razgovarali o budućnosti,braku za nekih 2-3 godine.Njemu je već 27 , na rad u Njemačkoj se odlučio jer će dobiti stalni posao, imati će dobru plaću i moći će lakše ostvariti neke stvari u životu i oženiti se u skorije vrijeme. Ja sam sada u velikoj dilemi, prvo jer vidim da mi ovaj novi faks ne ide baš najbolje, jer ga ne volim kao što sam voljela prvi faks-sport, izgubila sam volju za učenjem, izgubila sam vjeru u sebe na tom području, usput on odlazi ubrzo, rekao mi je da odlučim sama što želim, a ja bi najradije nestala sa ovoga svijeta. Znam da je ovo velika životna odluka, kad bi se odlučila da idem s njim, našla bi bilo kakav posao za početak, nije mi ništa teško raditi, a još smo mladi i možemo ostvariti neku budućnost i zajednički život tamo. A kad bi ostala ja znam da bi se taj faks odužio sa 5 na 6 godina s obzirom na moje učenje i moju volju za diplomom. Sve se tako brzo desilo, a da smo znali ranije za Njemačku i za sve nebi ništa ni upisivala... Mene sad najviše muči što reći roditeljima, znam da sam odrasla osoba i da sama odlučujem o svom životu,budućnosti, ali me muči to što su se mama i tata mučili i davali mi novac najprije za prvi faks od koga sam morala odustati, a sad i za ovaj, boli me što će se oni možda razočarati u mene ako im kažem da sam odlučila napustiti i ići s dečkom u Njemačku. Nekad ne spavam cijelu noć, mislim se o svemu tome, što, kako, na koji način.... Osjećam da ću eksplodirati psihički jer sam se u ovih godinu dana toliko namučila psihički najprije jer sam morala odustati od prvog faksa, sada oko ove situacije se ubijam.. Stvarno ne znam što napraviti, što misliti, što odlučiti.. Molim vas za savjet neki, dobro će mi doći, jer ću puknuti... :(