Pozdrav svim ženama! Imam sljedeći problem. Udala sam se početkom ove godine i sve je to prošlo više manje ok,međutim sada nakon nekoliko mjeseci braka osjećam kao da sam napravila određenu pogrešku. On je stariji od mene nekoliko godina i cijeli život je živio sa roditeljima kod kuće,dok sam se ja već vrlo rano odvojila od svojih i krenula samostalno u život. Trenutno živimo s njegovima zbog loše financijske i stambene situacije,međutim ja ne želim tako provesti ostatak svog života: živjeti s njegovima,roditi djecu i da mi to bude vrhunac života i svega što sam postigla što je slučaj sa njegovom mamom. Voljela bi otići u inozemstvo,raditi,iskusiti nove stvari,posjetiti razna mjesta...dok mi se čini da bi on najradije volio ostati u svojoj kući i svom mjestu! Kad razgovaramo o tome on kaže da to nije istina,međutim kad treba poduzeti konkretan korak onda odgovor glasi:"pa kud ti se toliko žuri", "sve u svoje vrijeme" i slično. Mlada sam (24 godine) i ne želim živjeti život od danas do sutra misleći hoću li otići na kavu ili ne jer nemam novaca. Napomena: nemamo djecu i ne planiramo imati u skorije vrijeme. Zahvalna sam za bilo čije mišljenje ili iskustvo, nemam osobno prijateljicu niti ikoga ovdje gdje živim s njim pa će mi Vaše riječi zaista biti dragocjene. Hvala unaprijed!