Postovane i drage zene, imam 24 godine i veliku blokadu kada sam pred ulaskom u vezu. Javlja mi se strah od povrijedjivanja, vezivanja za nekog, jednostavno se ne mogu opustiti i pustiti stvari da idu svojim tokom. Bila sam u vezama, ali iz navedenih strahova i niskog samopouzdanja nikada nisam imala seksualnog partnera. Nalazim se s deckom vec nekih mj dana, priznao mi je da je imao jako puno djevojaka, slobodnih zauzetih i udatih (navodno nije znao da je udata sto ne vjerujem). Odmah sam mu objasnila da nisam jedna od tih i da ce cekati ako zeli nesto vise sa mnom, pristao je iako je na pocetku inzistirao na fizickom kontaktu nakon kojeg se ispricao. Prica sve ono sto bi svaka zena voljela cuti, ali zbog straha umisljam da je to samo prica kako bi me iskoristio.. vidjali smo se dok nisu pocele zabrane zbog virusa, ali opet ne mogu povjerovati da me netko stvarno voli. Priznao mi je da se boji izgubiti i da me zeli ozeniti. Ne trcim za brakom, samo zelim normalnu vezu i da pocnem vjerovati u njegove rijeci. Mislim da problem lezi u tom sto su muskarci u mojoj obitelji agresivni, alkoholicari koji bas ne postuju zene i da se tu javlja moj strah, s tim da sam odrasla bez oca. Bojim se da sam mu samo jedna u nizu, broj.. kako da se opustim i pocnem uzivati? Da li da potrazim psiholosku pomoc? Lijep pozdrav :)