Evo curke moje, ja i partner smo tri godine u vezi, trzavica imamo kao i svi, ali se u principu slažemo i probleme rješavamo zajedno. Za mjesec dana imamo vjenčanje, sad da li je to sve zbog stresa ili nečeg drugog, ali čini mi se da smo nas dvoje prestali razgovarati kao prije o svemu. I sad komuniciramo, ali prije smo satima znali pričati o stvarima koje nas muče. Primjer, u zadnje vrijeme nam se svašta izdogađalo, između ostalog izgubili smo bebicu koju smo dugo pokušavali i željeli dobiti. On je 24 sata bio uz mene, tješio me i plakao sa mnom, ali sad kad se to samo spomene, on preokrene temu, braneći se da ne može ponovo o tome pričati i prolaziti kroz to. Meni je teško i ne mogu preko toga samo prijeći, a on to drži u sebi. Jednom mi je prilikom samo rekao da sumnja da ćemo ponovno moći imati dijete na što sam ja pukla, jer me povrijedio taj pesimizam. Sve češće mi se javlja misao hoće li tako uvijek biti, kad god se pojavi neka osjetljivija tema, da ću se sama morati boriti s vlastitim mislima i ludjeti u tišini...