Drage žene! Već sam nekoliko puta pokušala podijeliti s vama ovaj problem, ali pitanje do sada nije nikada objavljeno. Pišem ovaj puta u nadi da ću imati više sreće. Počet ću od početka. Tog dečka znam doslovce od malih nogu. Krećemo se vječno u istom krugu jer nam se roditelji znaju i u tom sam društvu odmalena. Njega nikad nisam mogla smisliti, kao ni ostale cure. Uvijek si je bio dobar isključivo sa dečkima iz društva i vjerujem da su ga oni voljeli jer je uvijek prvi imao najbolje mobitele, igrice, bicike, pa motore, a na kraju mu je tata priuštio i dobar auto. Volio je uvijek svima spuštati i vječno imao taj neki podrugljiv osmijeh na licu. A nije mu ni otac bio ništa bolji. Nakon što je ostao udovac, vječno se pojavljivao sa nekim našminkanim tetama. Vjerovala sam da ga znam cijeli život i da je najplića osoba na svijetu. Prošlo je ljeto uzdrmalo sve moje mišljenje kada je njegov otac pozvao moju obitelj u kuću koju ima na moru na 10 dana. Vrlo brzo smo svi primjetili kako taj dečko zapravo nije razmažen. Otac ga je obasipao lovom, ali to je bilo to. Uglavnom ga je verbalno ponižavao. Jednom prilikom se tako loše ophodio sa sinom, da se on pokupio u sobu. Krenula sam za njim i dugo smo pričali. Zapravo sam prvi puta i pričala s njim u ovih 18 godina poznanstva. Nije bio ni plitak niti arogantan. Oči su mu bile tako lijepe i tople. Poljubio me i ja se nisam znala snaći u toj situaciji i pobjegla sam. Nakon toga smo se ponašali kao da se ništa nije dogodilo. Njegov podrugljiv osmjeh se vratio na lice, kao i plitko ponašanje. Tu i tamo bi se pogledali onako u društvu, ali sam se često pitala da li sve umišljam. Večeras nas je sve iz društva zvao sebi doma na piće. Bili smo se zadržali par sati i on me vozio doma. Dopratio me do ulaznih vrata i oči su mu opet bile duboke i tople. Rekao je samo: sretan Božić, draga xx, nježno me poljubio u obraz i nestao prije nego sam se uspjela snaći. Da li je on stvarno bolja osoba nego što se prikazuje ili nisam normalna i vidim u posljednje vrijeme stvari koje ne postoje?