Drage žene,

trebam vaše mišljenje. U vezi sam godinu dana, između nas je razlika 10 godina (ja sam na početku tridesetih). Nedavno sam saznala da će raditi s bivšom curom s kojom je živio prije mene. Inače se kreću u krugovima gdje su uobičajena putovanja izvan Europe po konfernecijama, druženja, večere.....na sličan način su funkcionirali i prije (u međuvremenu je ona dobila otkaz pa se opet zaposlila u sličnoj industriji). Ja imam posao u ok firmi, ali ni približno takav životni stil. Na većinu stvari nisam pozvana, a na one rijetke kada jesam, imam osjećaj da je to 'preko neke stvari' kako se ne bih ljutila. Nakon samo par mjeseci veze, moj dečko je s frendovima tek tako otišao na egzotično putovanje - ja nisam išla jer cure nisu bile pozvane. U to vrijeme ja sam se bavila traženjem novog stana, prilagođavala se novom poslu, uglavnom bilo je poprilično stresno razdobolje. U pravilu, svakih par mjesec i pol je na putu.
Sve dosada mi nismo nigdje otišli, čak ni na vikend na more, njemu je skroz ok da smo doma, uspjeh je ako ga uspijem nagovoriti da popijemo kavu negdje i prošetamo. Iskreno, nije mi nimalo svejedno što će raditi s bivšom O njihovom odnosu znam relativno malo, ali ono i što znam se svodi na to da je bilo turbulentno, da mu je svašta pripredila i da joj je prelazio preko svega. i da, prekinuli su par mjeseci prije naše veze. Npr. slagala je da ima posao i stan koji renta pa ju je na kraju uzdržavao, nabacivala se njegovim kolegama, a čak se pokušala zaposliti u istoj firmi gdje i on radi....
Kad sam saznala da će raditi zajedno, rekla sam mu da nisam sretna zbog toga, i što će biti ako za 2 - 3 mjeseca budu na deset dana u SAD-u? Puno toga što se nakupljalo je izašlo iz mene, uključujući to da se često osjećam usamljeno i neprimijećeno pored njega jer u stanju je provesti cijeli vikend igrajući igrice, navečer dolazi kasno i kad se vidimo već je vrijeme za spavanje. Njegova reakcija je bila poprilično mlaka, od pokušaja zbijanja šala do toga da se naljuti jer ga kao napadam, iako sam mu ponovila par puta da nisam ljuta na njega, nego mu po prvi puta nakon dugo vremena kako se osjećam kad smo mi u pitanju. Kad sam se isplakala samo me pitao jel mi sad malo lakše. Drugo jutro je ponovno otišao na put, javio se par puta od tada, i ponaša se kao da se ništa nije dogodilo. Kad sam mu rekla da se ne osjećam najbolje, pitao me jesam li u PMS?!!! Osjećam se usamljeno i kao da me ni ne pokušava razumjeti....Kako se postaviti u svemu ovome?