Drage moje
Lijep pozdrav svima...nemam neki veliki problem al postoji nešto što mi počelo smetati..kad odem kod zaručnika kući na ručak ili ovako malo u posjetu,uvijek se skupi cijela kuća od rodbine..inače dolaze maltene svaki dan..ali ok nije u tom problem.Problem je u tome što kad dođe njegova tetka počne s pričom „sad bi snajka mogla skuhati kavu““snajka može ovo,snajka ono“...to je kao ono sve šala..aj prvi put,pa aj i drugi put al više od tog mi nije smiješno niti smatram za šalu..mama njegova se samo nasmije,ne traži ona ništa od mene,ja pitam jel treba pomoći,ako kaže da-pomognem ako ne kaže mi da sjedim tu da budem s dragim i tako..ja sam inače jako sramežljiva i povučena...i teško se opuštam tako pred novim ljudima..i kad mi tako nabaci nešto ne znam što bi joj odgovorila..samo se nasmijem..ali nakon toga osjećam se grozno kao da neću ništa napraviti,i što je najgore svi to čuju što sjede u boravku i dođe mi da izađem van eto koliko to utječe na mene..ona bi mene sad gledala kako kuham kavu,kako poslužujem..ne znam zašto..al mi rekla njegova mama da su i nju tako na početku zezali,da se probam samo navići na to da se ne trebam loše osjećati...ali ne mogu si pomoći..stvarno mi je počelo smetati ta njena „šala“...Voljela bi joj nekako lijepo odogovriti pa da mi više to ne govori..ja nit sam lijena nit išta.ali ne volim se petljati..ako treba što pomoći ću nije problem..ali ovo zezanje ovako...ne znam.