Drage djevojke i žene, imam jednu sitnu dilemu o kojoj bih htjela čuti vaše mišljenje jer moje razmišljanje i analiziranje mi ni malo ne pomaže u rješavanju dileme.
Dakle, na novom poslu upoznala sam jednog muškarca kojemu se očigledno, barem koliko ja mislim, sviđam. Naime, on se uvijek nasmije kada me vidi, uvijek me gleda u oči, uvijek samo mene lijepo pozdravi. Koliko sam uspjela shvatiti o njemu, on je doista pristojan muškarac i pozdravlja on i druge ljude, ali poseban osmijeh i pogled uvijek dobijem baš ja. Mislim da si to ne umišljam jer takvih sam situacija imala već mnogo, odnosno svakodnevno ih doživljavam. Inače nisam imala mnogo kontakata s njim do nedavno, kada smo pričali o nekim površnim i općim stvarima. On je pričao o sebi, ja o sebi, i to sve vrlo kratko. Kasnije toga dana smo se družili malo duže ali nismo bili sami u društvu, no šalili smo se, osjećala sam se ugodno kraj njega, a ujedno sam dobila i poluzagrljaj oko struka od njega, za što doista ne mogu smisliti objašnjenje, jer on to očigledno nije učinio iz šale, zato što se na taj način nismo šalili. Nakon toga smo se nekoliko puta svakodnevno viđali, nešto sitno uvijek popričali, ali pomaka nema. I u biti to je sve. Ja o njemu ne znam mnogo, a i ono što znam nije bitno za moju dilemu. Bitno je samo to da ne znam da li je zauzet ili nije. Ono što sam mogla shvatiti o njemu iz njegovog ponašanja prema meni, mogu reći da je očigledno da mu se sviđam iz svega navedenog a ujedno i po njegovom zanimanju u razgovoru za mene (situacija: pita me nešto što me sigurno netko ne bi pitao, jer ga ne bi bilo briga; ili npr. sjeća se što sam pričala nekoliko dana prije a to zapravo nije nešto bitno i netko to ne bi upamtio, pogotovo ne muškarac). Uglavnom, doista mislim da mu se sviđam, najviše zbog svega navedenog i tog poluzagrljala koji sam dobila od njega, ali ne znam što da radim dalje, jer on ništa ne poduzima. Imali smo prilike biti nasamo, ali on nije došao. Nisam sigurna da li je imao posla pa nije stigao doći do mene ili možda nije htio doći iako je dva puta rekao da će doći kad nešto obavi. Doista nisam sigurna o čemu je riječ a naravno neću ga upitati, zato što naš odnos ni najmanje nije definiran. Inače, imam 22 godine i nisam dijete te znam dosta o odnosima muškaraca i žena, ali ova situacija me jako zbunjuje zato što mislim da sam u pravu što se tiče njegovog zanimanja za mene te očekujem nešto od njega, a u biti ništa osim pogleda, osmijeha, šale i nekoliko rečenica od njega zapravo ne dobivam. Znam da je teško odgovoriti na sve ovo što sam napisala jer niste dobile dovoljno informacija da biste mi znale konkretno reći: "sviđaš mu se" ili "ne sviđaš", ali možda se neka od vas našla u takvoj situaciji pa bih vas molila da mi ipak napišete mišljenje ili savjet. Ja sam se do sada trudila oko njega. Ne previše, ali ono, pokušavam ga dozvati, pokušavam nešto sitno, ali neprimjetno, upravo iz razloga što ne znam da li mu se sviđam. Ali moram priznati da sam zbunjena i ne znam što da mislim. Mislite li vi možda da će vrijeme pokazati što zapravo on misli i želi? Jeste se našle u takvoj situaciji i što mislite o tome? Što mi savjetujete?
Znam da je glupo pitanje i cijela ta situacija. Inače nikada nisam opterećena muškarcima na taj način kako sam sada, ali ovaj muškarac je poseban. Glupo je za reći, ali ja osjećam da je on poseban. Nije tu stvar samo o sviđanju. Ja osjećam da doslovno zablistam kada ga vidim i to ne iz glupog razloga, nego zato što vidim da se i on na neki način razveseli kada me vidi. Ne znam više što misliti.
Cijela ta situacija se odvija nekoliko tjedana, možda tri tjedna, tako da to zapravo i nije puno vremena, pa me zanima mislite li da moram čekati njega da se pokrene i nađe pravu situaciju, ili što? Inače, stariji je, ima 27 godina i nije nezreo, a mislim da nije ni sramežljiv i neiskusan.