Dobro veče, molila bih vas mišljenje o odnosu mog dečka i njegove majke.
Dečko i ja imamo 26 godina i u vezi smo već 5 godina. Oboje smo završili zahtjevne fakultete i radimo u struci, dobro zarađujemo. On je prije ovog studija (još nismo bili u vezi), otišao studirati u inozemstvo, ali se vratio nakon odslušane 1. godine jer mu je, kako je rekao, jako falila mama. Njegova majka je poslovna, dominantna žena, suprug joj je u mirovini i održava kućanstvo, a ona ganja biznis.
Dok sam studirala (u drugome gradu, on je studirao u svome), znao je doći k meni na vikend, ali svaki puta kad bi došao, najprije se javio mami. Naravno, i svaki slijedeći dan se prvo njoj javljao, najmanje jednom dnevno.
Kad sam se vratila sa studija, počela sam spominjati zajednički život, ali on je odbijao dok ne nađemo posao (što i nije nerazumno). Inače, ja dolazim u njihovu kuću, moja potencijalna svekrva je samnom ok, ali mi, indirektno, daje do znanja da je njega riječ zadnja sve dok njen sin živi pod njenim krovom. I da ona određuje pravila.
Prošlo ljeto je odvela mog dečka da trotjedno putovanje po Europi, kao nagradu za diplomu, oni dva sami. Ja sam htjela da dio godišnjeg on i ja provedemo sami, ali on je cijeli ljetni dio godišnjeg proveo s mamom. Shvatila bih još da se oni ne vide, jer žive u različitim gradovima, pa žele provesti vrijeme sami, ali ovo mi je bilo previše.
Prošli vikend sam, također, htjela da odemo on i ja negdje zajedno, ali je on već s mamom bio dogovorio odlazak na piknik, opet oni dva sami.
Da, prije 2 godine smo bili na ljetovanju, ali s njegovom obitelji, znači on, ja i njegovi roditelji jer je tako htjela njegova mama.
Dečko mi ima i sestru koja radi vani, dođe sa svojim dečkom za praznike, na godišnji, dobro se slažemo, ali ona živi svoj život i kad dođe provodi vrijeme s roditeljima, ali se, na kraju vraća svom životu s dečkom. A nama kao da je takav život uskraćen.
Već pomalo pucam po šavovima, kao da samo zapeli jer je njemu njegova majka prioritet.