Bok curke.. imam pitanje u vezi odnosa sa deckom. Naime ovih dana osjecam se poprilicno usamljeno. Zajedno smo, kao da nismo. Problem? Zamijenio je noc za dan. Preko dana spava, a preko noci igra igrice. Mozda ovo nije neki problem, ali mene je zasmetao iz razloga sto kad se ja ustajem on ode spavat, ostatak dana camim sama. Skuham, pospremim, primpremam se za faks, prode dan, odlazim na spavanje on tek ustaje. Nismo klinci i nismo malo u vezi, ali on kao da je ovisan i ne svjestan toga. U pauzama me cijelu noc ljubi, mazi. Prigovorila sam mu da mi smeta sta nemamo zajednicko vrijeme u ovoj situaciji dok smo doma, no po njemu ja samo izmisljam kvake. Zeljna sam s njim popiti normalno kavu, pogledati film, a imam osjecaj kao da trazim nesto previse i krivo? Zar je krivo ako trazim vrijeme od osobe koju volim? Trudim se oko njega, udovoljam mu, ne uzimam ga zdravo za gotovo, ali ne znam vise koji sam ja njemu faktor iako govori da mu je stalo. Mozda nepovezano pisem, ali zanima me kako bi Vi reagirale i da li pretjerujem?
Da napomenem da ja imam 25, a on 30 godina..