Pozdrav!Dakle, kažu da sam vrlo emotivna,senzibilna osoba.Imam naviku sve analizirati u tančine i sve primiti k srcu. Nakon što nešto držim u sebi,a nemam se kome izjadati,sve stavim na papir.Tako sam se,primjerice, naljutila na prijateljicu,ali nisam mogla doći do nje da to raspravim s njome i sav svoj bijes prenjela sam hm..u word.I razmišljala sam nakon 5min da li da pošaljem ili ne,ali na duši mi je već bilo toliko lakše da sam odustala.I sad,umjesto da stavim prijateljici do znanja o čemu je problem i kako sam bila ljuta što je neku stvar učinila,sve je ostalo tako kako jest osim što se ja bolje osjećam.Danas sam se opet latila pisanja.I ista stvar,nakon 10min što sam zgotovila tekst(nije ljutnja ovog puta,više tjeskoba -nedavno je druga prijateljica otišla u drugi grad pa sam malo klonula duhom i htjela sam joj dati do znanja koliko mi je važna,ali sam istovremeno vjerojatno dosta patetična,tekst ima tužnu notu),razmišljam si kako ne želim opterećivat tu drugu osobu mojim izljevima u naletu emocija kad se ja sad već super osjećam. Dakle,pitanje je:slati ili ne?Naime, Ne želim nekim budalaštinama mučiti svoju prijateljicu,znam da joj je sada ionako strka. Jasno mi je da sam onoj prvoj prijateljici trebala poslati,ali sada više nema smisla kao ni naš odnos. Sve u svemu,treba li neke stvari ipak zadržati za sebe ili ponekad vrijedi riskirati staviti svoje osjećaje na pladanj?Hvala