Pozdrav. U braku smo 4g. Ja imam 31 a muz 34. Nemamo djecu. Planiramo bebicu zadnjih godinu dana ali ne ide,nismo jos bili na pretragama. Imamo relativno ok poslove sa VSS,stan na kredit,pored toga jos jedan nenamjenski kredit ali sve to ok pokrivamo i relativno dobro zivimo sa svojim primanjima. U zadnjih par mjeseci on se vodi idejom da idemo zivjeti i raditi u Njemacku. On smatra da trebamo vise novca imati jer ovdje nekada koristimo i kreditne kartice ali sve uredno servisiramo sto je meni uredu a on kaze da je to sve zivot na kredit i ne dopada mu se. Ja nisam za ici i tamo se muciti po nekim starim i oronulim stanovima a ovdje imam nov,lijep stan. Isto tako nisam za ici jer cu tamo cistiti ili lomiti se u nekoj kuhinji,neko ce me ponizavati a ovdje radim ok posao u struci. Njemu je i zbog penzije kao da idemo na par godina pa se vratimo ali ja ne zelim da mi najbolje godine prodju u nekom mucenju da bih imala mozda nekad neku malo vecu penziju. Bojim se jer nam se misljenja razilaze. Ne zelim ja biti ta koja nesto koci a da nekad sama mozda shvatim da sam pogrijesila. Jos sad ovo s bebom,da li ce biti,da li ne,sve je nesto upitno. Bio je i prijedlog da on ide a ja ne,ali to smo odbacili jer niti mozemo biti razdvojeni niti bi on imao toliko placen posao da bi se to isplatilo. Ne znam zapravo kakav savjet trazim od vas... Imate li neka iskustva vas ili okoline ili slicne razgovore u vasem kucanstvu?