Ako si u posljednje vrijeme imala priliku prošetati Tkalčićevom, velika je vjerojatnost da su ti pažnju privukli trendi minimalistički komadi intenzivnih boja u izlogu trgovine KOMAD. Riječ je o domaćem modnom brendu koji su prije više godina prepoznala strana tržišta, a od nedavno su ga otkrile i modno osviještene Hrvatice koje vole kvalitetnu odjeću majstorske izrade. Iza ovog brenda stoje Ana Golubić Brozović i njezin suprug Tomislav, a ovo je njihova modna priča:
„Suprug i ja danas smo vlasnici tvrtke koja se bavi dizajnom, proizvodnjom i prodajom vlastite mode (pod imenom KOMAD) i modnih dodataka (pod nazivom BAGGIZ). Nakon diplome na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu i nakon bezuspješne potrage za poslom u struci, 2006. godine odlučila sam se pokrenuti vlastiti posao. Danas mogu reći da uspješno poslujemo i rastemo već 17 godina. Naša tvrtka smještena je u Čakovcu i tu je baza našeg poslovnog i privatnog života. Ipak, većina našeg poslovanja odvija se van Hrvatske, točnije na austrijskom i njemačkom tržištu gdje smo prisutni posljednjih 10-ak godina i imamo velik krug suradnika i kupaca“, kaže ova Čakovčanka.
U 2023. otvorili su vrata svoje prve trgovine u Hrvatskoj u samom centru Zagreba.
No krenimo od početka. Kako je nastao brend Komad?
U početku sam bila orijentirana samo na izradu torbica, prvenstveno jer sam sama velika obožavateljica torbi i nekako mi se činilo jednostavno i logično krenuti od torbi. Upravo zato i naša tvrtka nosi naziv BAGGIZ (od engleski riječi bag koja znači torba). Međutim, moda je moja struka i velika strast pa je pokretanje vlastitog brenda odjeće bio logični nastavak priče i daljnjeg razvoja naše tvrtke. Tako je 2017. nastao KOMAD.
Koja je vaša vizija i koji vas dizajneri inspiriraju? Ili inspiraciju pronalazite u negdje drugdje?
Kad krećem s dizajnom, bilo torbe ili odjeće, uvijek krećem od sebe. Hoću reći - nikad ne bih mogla staviti u prodaju nešto što u potpunosti ne zadovoljava moje vizije i nešto što i sama ne bih nosila. Mislim da je osnova svakog dobrog dizajna (pa i bilo kojeg drugog kreativnog posla) totalna otvorenost i iskrenost do kraja. Nije uvijek lako svoju ideju izbaciti pred ljude i čekati reakcije, jer logično je da se neće svima svidjeti to što radiš, ali to je ujedno i čar ovog posla. Divan je osjećaj kad dobiješ pozitivan feedback i kad vidiš da je netko prepoznao tvoj rad.
Jako volim pročišćeni minimalizam i krojeve japanskih dizajnera. Za svoj dizajn rekla bih da je minimalizam s pomakom, odnosno svevremenska klasika s pokojim neobičnim detaljem koji je izbacuje iz standardne mode. Volim multifunkcionalnost, volim kada se jedan odjevnim predmet može nositi na više načina (na primjer, tunika koja može biti majica ili može biti haljina). Prije svega mislim da nam odjeća treba pomoći da se osjećamo bolje, ne smije sputavati i ograničavati. Zato su mi jako važni kvalitetni materijali i majstorska izvedba. Mora biti mekano, udobno i odlično sašiveno, tako da traje godinama.
Što se sve može pronaći u vašoj trgovini?
U trgovini se može pronaći asortiman jednak onom u našem webshopu, jedina razlika je što odjevne komade u dućanu upotpunjujemo nekim novim materijalima, više prilagođenima sezoni, kao što su vunene hlače i blejzeri, vuneni zimski kaput i slično. Trgovina je je zamišljena kao adresa koju na tjednoj bazi upotpunjujemo novim odjevnim predmetima, a ima čak i unikatnih komada. Izmjene robe u fizičkom dućanu su puno brže nego u webshopu, što mene kao dizajnera izuzetno veseli jer je jako dinamično.
S kim surađujete i gdje nabavljate materijale? Je li sve manje-više domaće?
U Čakovcu imamo vlastiti studio za dizajn i glavnu proizvodnju, ali surađujemo i s tvrtkama diljem Hrvatske. To su uglavnom male obiteljske tvrtke koje su uključene u naš lanac proizvodnje. Nabavka materijala u Hrvatskoj je za sada nemoguća misija iz jednostavnog razloga što kod nas nema proizvodnje materijala koji zadovoljavaju naše potrebe. Svi naši dobavljači posluju na području EU i svi materijali s kojima radimo posjeduju certifikate kvalitete, tako da točno znamo njihovo podrijetlo, što nam je jako važno. Tako smo, na primjer, jako ponosni na vuneno pletivo za džempere koje se proizvodi u austrijskim Alpama.
Tko su vaše klijentice i klijenti? Što se najviše kupuje?
Naše su klijentice žene koje točno znaju što žele i kojima su prioritet kvalitetni i malo pomaknuti odjevni predmeti za koje znaju da će ih nositi i kombinirati više sezona. Trenutno su u dućanu najprodavaniji naši džemperi od alpske vune i topli, mekani džemperi od pamuka. Nakon njih, zimski kaputi, također od prirodne vune.
Što biste rekli, imaju li Hrvati smisla za modu? Kako se oblače Hrvatice?
Mislim da su Hrvati jako modno osviješteni, vole modu i važno im je da dobro izgledaju. Loša strana je da ponekad slijepo prate trendove pa su nam ulice pune uniformiranih žena koje isto izgledaju. Ako uspoređujem sa ženama u Austriji (s kojima puno radim), Hrvatice su definitivno puno više zainteresirane za modu i mogu se u trenu zaljubiti u neki odjevni predmet.
Kakva je budućnost mode?
Održivost je budućnost svega pa tako i mode. Mislim da mi mali proizvođači zapravo sudjelujemo u trendu održivosti već sami po sebi, to je bit našeg poslovanja: proizvodimo manje, ali kvalitetno. Proizvodimo u kontroliranim uvjetima, uključujemo lokalnu ili širu zajednicu u našu proizvodnju. Imamo male zalihe materijala, promišljamo o krojevima koji imaju najveću iskoristivost, a samim time proizvodimo manje otpada. Kvaliteta iznad kvantitete, nadam se i želim takvu budućnost mode.
Što mislite kakvi će trendovi dominirati u 2024.?
Ako krećem iz našeg studija, KOMAD trend će biti monokromatske kombinacije upotpunjene ponekim za nas netipičnim printom ili tiskom. Jako se veselim proljeću jer smo pripremili puno novih ideja.
Je li izazovno biti poduzetnica u Hrvatskoj?
Poduzetništvo je bilo moj vlastiti odabir pa se zato ne smijem buniti. Što sam htjela, to sam dobila: puno rada, puno nesigurnosti, mozak radi 24/7 i malo je opuštanja. I kad ne radim, zapravo radim. Slabašna je granica između poslovnog i privatnog, iako je to nešto što se s godinama trudim čim čvršće postaviti i odrediti. S druge strane, sama sam sebi šefica, imam slobodu donošenja odluka i sama biram svoj tempo i smjer poslovanja. Dakle, poduzetništvo nosi brige, ali i neke privilegije. Izazovi su tu da ih prihvatimo - pa makar i ne uspijemo, barem smo probali. I to je veći uspjeh nego samo razmišljati što bi bilo-kad bi bilo.
