O nekim temama nikada nije ugodno pričati. A spolno prenosive bolesti, koliko god u stvari bile česte, veliki su tabu. No, ipak o tome moramo govoriti što više, i educirati se, kako bi se smanjila učestalost tih bolesti i znalo u svakom slučaju reagirati na najbolji mogući način.
A kada govorimo o spolno prenosivim bolestima, ona najčešća je uzrokovana HPV-om, odnosno humanim papiloma virusom, čestom infekcijom koja uzrokuje abnormalan rast tkiva na koži tijela. HPV pogađa i žene i muškarce i procjenjuje se da će se oko 50% seksualno aktivnih ljudi zaraziti nekom vrstom ovog virusa tijekom svog života.
Postoji preko 100 različitih tipova HPV, od kojih neki uzrokuju pojavu bradavica na rukama i nogama. Više od 30 vrsta se prenosi seksualnim odnosima i poznati su još pod nazivom genitalni humani papiloma virus. Genitalni HPV je najčešća spolno prenosiva bolest kod žena i muškaraca.
HPV ne bi smjeli miješati s genitalnim herpesom, koji je druga spolno prenosiva bolest. I jednu i drugu bolest uzrokuje virus, ali HPV uzrokuje pojavu bradavica, dok se kod herpesa pojavljuju plikovi i rane. Obje bolesti često nemaju simptome. Ne postoji lijek ni za jednu od ovih bolesti, no dok kod HPV imunološki sustav može suzbiti HPV, kod herpesa virus se nalazi u tijelu u stanju mirovanja i određenim se situacijama aktivira. Za razliku od herpesa, neke vrste HPV virusa mogu uzrokovati cervikalnu displaziju (pretkancerogene promjene u cerviksu) kod malog postotka oboljelih žena.
HPV možemo kategorizirati kao malo rizičan (koji može uzrokovati genitalne bradavice) ili visoko rizičan (koji dovodi do pretkancerogenih promjena na cerviksu ako se pravovremeno ne liječi). Infekcija s određenom visokorizičnom vrstom HPV-a je veliki uzročnik raka grlića maternice, a može se povezati i s drugim genitalnim oboljenjima.
Većina seksualno aktivnih ljudi bili su u nekom trenutku u životu izloženi HPV-u. Virus se prenosi kontaktom sa zaraženom sluznicom ili kožom, obično seksualnim odnosima. Neka su istraživanja utvrdila da se ovaj virus može prenijeti i na drugi način, na primjer preko ručnika ili donjeg rublja. Osim genitalnog trakta, genitalni HPV virus može inficirati i sluznicu gornjih dišnih sustava ili spojnicu oka. Većina ljudi s HPV-om ne osjeća simptome i ne znaju da su zaraženi.
HPV se obično otkrije ginekološkim pregledom i brisom vrata maternice - PAPA testom, koji otkriva promjene na cerviksu. Liječnici mogu obaviti HPV test koji točno identificira vrstu visokorizičnog HPV-a.
U većini slučajeva tjelesni imunološki sustav će se uspješno boriti s infekcijom. Ipak, postoji nekoliko vrsta liječenja bradavica uzrokovanih HPV-om poput krema, krioterapije, elektrokoagulacije, laserskim tretmanom, ubrizgavanjem interferona u svaki kondilom ili kirurškim otklanjanjem. Uz sve to, još uvijek ne postoji liječenje koje će HPV u cijelosti izliječiti.
Cijepljenje protiv infekcije HPV-a je jedna od dostupnih i učinkovitih mjera primarne prevencije, s dobro dokumentiranim zdravstvenim ishodima. Više o tome pročitajte u nastavku kod liječenja i prevencije HPV-a.
Zaštita prilikom seksualnih odnosa može spriječiti infekciju genitalnim HPV-om. Ograničavanje broja seksualnih partnera i izbjegavanje spolnog kontakta s osobama koje su imale brojne seksualne partnere mogu smanjiti mogućnost infekcije. Kondomi vam mogu pružiti određenu zaštitu, ali prijenos je moguć i s dijelova koji nisu prekriveni kondomom.
O humanom papiloma virusu
HPV je česta infekcija koja zahvaća kožu i membranu sluznice. Izraz HPV se odnosi na grupu virusa. Zovu se papiloma virusi jer određeni tipovi mogu uzrokovati bradavice ili papilome (kondilome). Do sada je identificirano oko 100 različitih HPV-a, od kojih preko 30 se prenosi seksualnim odnosima. Vrste HPV-a koje inficiraju genitalni trakt zovu se genitalni humani papiloma virusi.
HPV je najčešća spolno prenosiva bolest, no većina ljudi nije ni svjesna da je inficirana jer obično nemaju simptome ni zdravstvene probleme. Neke vrste HPV-a uzrokuju bradavice na rukama ili nogama, dok neki uzrokuju genitalne bradavice – jednostruke ili višestruke izrasline koje se pojavljuju na genitalnim područjima i mogu imati oblik cvjetače. Određeni tipovi genitalnog HPV-a, poznati kao visokorizični HPV, su jedan od faktora rizika za obolijevanje od raka grlića maternice, a mogu utjecati i na razvoj raka anusa, vagine, stidnice ili penisa.
U gotovo svim slučajevima pretkancerogenih promjena na cerviksu uzročnik je HPV.
Većina žena koja je imala genitalne bradavice u prošlosti (ali ih više nema) neće osjetiti probleme u trudnoći ili pri porodu. Ako se genitalne bradavice razviju za vrijeme trudnoće, mogu rasti i/ili krvariti. Genitalne bradavice koje narastu veće za vrijeme trudnoće, mogu otežavati ženi mokrenje. Genitalne bradavice u trudnoći mogu zahtijevati liječničko uklanjanje. Osim toga, rijetko se dešava da bradavice blokiraju porođajni kanal i da liječnik mora izvesti carski rez kako bi porodio bebu.
U rijetkim slučajevima trudnica može prenijeti HPV na bebu. Rezultat toga su bradavice koje se razviju u grlu bebe (laringealna papilomatoza). Ovo je potencijalno stanje opasno po život bebe, koje zahtijeva lasersko uklanjanje kako bi se spriječila blokada dišnih puteva. Na sreću ovo je vrlo rijetka pojava, pojavljuje se u jednom od 30.000 slučajeva zaraženih majki.
Nije poznato kada osoba zaražena HPV-om može prenijeti virus, kako dugo zaražena osoba može prenositi virus i zašto se kod nekih ljudi zaraženih HPV-om pojavljuju bradavice dok kod drugih ne.
Foto: ebi.ac.uk
Tipovi i razlike humanih papiloma virusa
Razlikujemo dvije kategorije HPV-a, visokorizične i niskorizične.
Niskorizični HPV – mogu uzrokovati genitalne bradavice, ali ne uzrokuju pretkancerogene promjene na cerviksu. Većina ljudi s HPV-om niti ne zna da su zaraženi, jer nisu dobili bradavice. Bradavice se mogu pojaviti tjednima, mjesecima ili čak godinama nakon seksualnog kontakta s osobom zaraženom HPV-om. Genitalne bradavice su najčešće povezane s tipovima HPV-a 6 i 11. Osim ova dva tipa, među niskorizične HPV spadaju i 42, 43, 44.
Visokorizični HPV – mogu uzrokovati promjene koje vode do pretkancerogenih promjena na grliću maternice ako se ne liječi. Ako imate visokorizični HPV ne znači da imate rak grlića maternice. Obično, visokorizični HPV ne uzrokuje zdravstvene probleme i sam od sebe nestaje. Visokorizični HPV koji se ustrajno pojavljuje je jedan od primarnih faktora rizika u nastanku raka grlića maternice. Seksualno prenosivi visokorizični HPV uključuju tipove 16, 18, 25, 26, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 68, 69, a moguće je i nekoliko drugih.
Faktori rizika
Faktori rizika za obolijevanje od HPV uključuju:
- Promjenu više seksualnih partnera. Seksualni odnos s više od jedne osobe povećava rizik od obolijevanja od HPV-a.
- Seksualni odnos s visokorizičnim partnerom. Seksualni odnos s osobom koja je imala brojne seksualne partnere prije vas ili je bila zaražena s HPV-im povećava rizik od infekcije.
- Pušenje. Ako ste bili izloženi HPV-u i pušite, povećava se rizik od razvijanja simptoma. Rizik od razvoja pretkancerogenog ili kancerogenog stanja se također povećava.
- Ako vam je oštećen imunološki sustav. Ljudi s oslabljenim imunitetom, kao što su ljudi oboljeli od AIDS-a i s drugim određenim oboljenjima imaju povećan rizik zaraze HPV-om.
Znakovi i simptomi HPV-a
Foto: wikipedia.org/Lämpel
Većina zaraženih humanim papiloma virusom ne znaju da su zaraženi jer virus sam po sebi ne uzrokuje simptome.
Određene vrste HPV-a pogoduju razvoju genitalnih bradavica (jedna ili više izraslina koje se pojavljuju u genitalnom području). One obično izgledaju kao mekane, vlažne otekline ružičaste ili boje kože. Mogu biti jednostruke ili višestruke, ispupčene ili ravne, male ili velike, a ponekad se pojavljuju u nakupini, pa liče na cvjetaču. Mogu se pojaviti tjednima ili mjesecima nakon zaraze virusom.
Genitalne bradavice se mogu pojaviti u vagini ili izvan nje, na stidnici, vratu maternice, preponama, u ili oko anusa. Kod muškaraca genitalne bradavice se mogu pojaviti na penisu, skrotumu, bedrima, preponama, te u ili oko anusa. Vrlo rijetko genitalne bradavice se mogu pojaviti u ustima ili u grlu osobe, nakon oralnog seksa s osobom zaraženom HPV-om.
Genitalne bradavice obično nemaju simptome, ali ako se pojave simptomi, uključuju svrbež, krvarenje i bol. K tome, bradavica može biti drobiva.
Dijagnosticiranje HPV-a
HPV se može dijagnosticirati kliničkim (ginekološkim ili urološkim pregledom), citološkim ili histološkim pregledom, te korištenjem metoda molekularne biologije.
HPV se može dijagnosticirati PAPA testom – napravi se bris vrata maternice koji se testira, te otkriva postoje li u uzorku kancerogene ili pretkancerogene stanice.
Ako su bradavice male i ne mogu se dobro vidjeti vizualnim pregledom, tada liječnik može napraviti kolposkopiju – test kod kojeg se koristi kolposkop, instrument s povećalom, kako bi se bolje vidjela vagina i grlić maternice. Ovaj pregled pomaže liječniku da uoči bradavice i drugo abnormalno tkivo.
Liječenje i prevencija HPV-a
Ne postoji lijek za HPV, no većina zaraženih ljudi niti ne treba liječenje, jer im se tijelo samo uspješno bori protiv virusa. Kod manje od 1% pacijenata s HPV infekcijom razviju se problemi, poput genitalnih bradavica.
Postoji nekoliko načina liječenja genitalnih bradavica, uzrokovanih HPV-om. Način liječenja ovisi o sljedećim faktorima: veličini i smještaju bradavica, njihovom broju, trošku liječenja, željama pacijenta, raznim popratnim pojavama. Cilj je liječenja da se uklone bradavice i neugodni simptomi.
Genitalne bradavice se mogu liječiti kremama i gelovima (antimikotici, kaustici, induktori interferona i sam interferon-alfa), koji se uzimaju na liječnički recept. Osim lijekovima, bradavice se mogu ukloniti liječničkim zahvatima: krioterapijom, kemikalijama i kiselinama, elektrokauterizacijom, laserom ili kirurški ekscizijom.
Iako se u mnogim slučajevima imunološki sustav sam riješi HPV-a, virus može otputovati u niže razine tkiva i tamo ostati. Ovo može uzrokovati ponovnu pojavu genitalnih bradavica. Preporučuje se da pacijent obrati više pažnje kod ponovnog pojavljivanja, koje se obično desi unutar 3 mjeseca nakon liječenja.
HPV je često i podnošljivo stanje, ali život s tim virusom može biti neugodan i ometati pacijenta. Period nakon dijagnoze može biti prilično stresan, jer pacijent može osjećati sram i strah.
Što se cijepljenja tiče, do sada su u svijetu registrirana tri cjepiva: četverovalentno (Gardasil, Silgard), dvovalentno Cervarix, registrirani za zaštitu žena i muškaraca. Cijepljenje je moguće i u ranijoj dobi. Dokaz da je cijepljenje djevojčica u ranoj dobi moguće proizlazi iz rezultata praćenja imunosnog odgovora mjerenim titrom protutijela u krvi u djevojčica u dobi od 9 do 15 godina. Imunosni odgovor, odnosno reakcija organizma nije bila slabija od one u žena u dobi od 16 do 26 godina. U idealnim slučajevima, cjepivo se treba dati prije nego postanu seksualno aktivne. Za sada se to smatra najboljom metodom prevencije genitalnog HPV-a za žene. Što se trajanja zaštite cijepljenjem tiče, sada istraživanja pokazuju da zaštita postoji i nakon više od devet godina praćenja.
Žene koje su cijepljene trebale bi nastaviti sa strategijom prevencije koja uključuje PAPA test i ginekološki pregled. Cjepivo ne štiti od drugih spolno prenosivih bolesti.
Za one koji su seksualno aktivni, prevencija može biti otežana jer većina ljudi ne zna jesu li zaraženi. Ipak, postoji niz načina kako možete smanjiti rizik od infekcije poput:
- – dugotrajna veza s nezaraženim partnerom može spriječiti infekciju. No, virus je toliko čest da vam ni to ne garantira da nećete oboljeti od HPV-a.
- . Oni koji nisu u dugotrajnoj vezi, smanjenjem broja partnera, smanjit će i rizik od obolijevanja.
- . Kondomi mogu pružiti određenu zaštitu, ako prekriju područje s HPV infekcijom.
- . Osobi kojoj su vidljive genitalne bradavice se preporučuje da apstinira od seksa dok se bradavice ne uklone.
- . Ovi testovi ne sprečavaju širenje HPV-a, ali mogu pomoći u otkrivanju abnormalnih promjena na stanicama, koje bi eventualno mogle dovesti do pojave raka ili drugih komplikacija.