Pitaš li mlade u Hrvatskoj što misle o uletima na društvenim mrežama ili Tinder swipeanju, ima onih koji će se zgroziti jer, misle, ondje možeš naći samo neobavezno 'druženje'. Drugi će biti sumnjičavi prema novim pravilima u dejting svijetu, ali će takvim platformama ipak dati priliku jer zbog užurbane svakodnevice nemaju previše vremena za sklapanje novih poznanstava i potencijalne romanse.
Treća skupina mladih, a ovdje govorimo o osobama u ranim i srednjim dvadesetima, kažu da su upravo zahvaljujući Tinderu i Badoou, dvjema vjerojatno najpopularnijim platformama za upoznavanje partnera, sad u sretnoj vezi. Prosudili su se po fotografijama, Tinder ih je matchao (spojio), dopisivali su se, a onda su izašli. Tad im je prestalo biti važno gdje su se upoznali.
Nova dejting pravila
Jer ono što se prije trideset godina činilo čudno, današnjim je studentima – pripadnicima Generacije Z – uglavnom normalno. Tko bi rekao da ćeš potencijalnog dečka moći tražiti putem ekrana, zar ne?
I dok se mladi Hrvati ipak najviše uzdaju u ulete uživo, statistike pokazuju da su upravo ovakve platforme u Americi središnje mjesto upoznavanja partnera. Totalni boom Tindera u Hrvatskoj sigurno je potaknula karantena uslijed koronavirusa kad je društveni život bio ograničen. Dvije godine nakon čini se da ondje zaista možeš nabasati na svog susjeda i kolegu s posla ili faksa.
Slične statistike pokazuju da se Amerika suočava s fenomenom usamljenih muškaraca. Prema pisanju Psychology Todaya, nikad prije nije bilo toliko samaca među mlađim i muškarcima srednjih godina. Iako se spomenuti tekst ne dotiče žena, za pretpostaviti je onda i da žene sve češće biraju biti same. Dejting svijet jednostavno ima nova pravila.
Poželiš li, možeš se svaki dan viđati s drugom osobom jer je nalaženje s više potencijalnih partnera postala realnost, mladima više nije toliko važno tko prvi zove ili plaća na spoju, a izgleda da su i puno oprezniji kad su u pitanju 'ozbiljne veze'. I sad jedno iznenađenje – istraživanja pokazuju da se današnji dvadesetogodišnjaci u spolne odnose stupaju rjeđe nego prijašnje generacije!
Uz to, brak se više ne smatra prvom stepenicom odraslog života – upravo suprotno. Prema dostupnim podacima, Generaciji Z vjenčanje jednostavno nije prioritet.
Nekoliko je glavnih razloga ovakvog zaokreta u sagledavanju romantičnih odnosa među generacijom rođenom krajem i nakon devedesetih. Većina toga može se primijeniti i u hrvatskom kontekstu.
Traže sebe
Duže se školuju pa je je primjetan rast studentica i studenata, stvaraju si svijet u kojemu brak nije nužan, žele spoznati tko su i što su te se ostvariti u različitim ulogama… Tako razmišlja Generacija Z, prema nekim podacima mladi rođeni nakon 1995., a po drugim nakon 2000. godine. Njihovo je odrastanje obilježeno tehnološkim boomom i činjenicom da sve znanje svijeta imaju u svom džepu – na mobitelu. Neki od njih svjedočili su lošim brakovima iz svoje okoline, a kako se kod mlađih naraštaja generalno primjećuje odmak od tradicionalnih vrijednosti, sudbonosno 'da' im nije nešto što se 'mora' obaviti u dvadesetima. Z-ovci žele upoznati sebe pa tek onda u život koračati u paru.
Prema istraživanjima, upravo ih je razdoblje pandemije potaknulo da promisle o svojoj ljestvici prioriteta i ne očajavaju ako ne mogu pronaći srodnu dušu. Taj proces ne mora nužno završiti u dvadesetima. Kad god da dođe dobro dođe – to će i tako osjetiti. Do tada, skloniji su učiti o sebi i drugima te vidjeti što im odgovara, a što ne.
Poljuljana financijska stabilnost
Inozemna i domaća istraživanja kazuju da današnju generaciju mladih obilježava financijska nestabilnost. Riječ 'recesija' pratila ih je još prije petnaestak godina kada su bili premali da bi shvatili njeno značenje, a sada svjedoče inflaciji, sve dulje žive u roditeljskom domu te mnogi od njih nemaju stabilan posao. Odlaze na bolje plaćena radna mjesta, ispituju mogućnosti i na njih pristaju. Za razliku od prijašnjih generacija koje su osnivali obitelji iako možda i nisu imali financijskih preduvjeta, čini se da Gen Z čeka pravi trenutak, a neizvjesna budućnost to im otežava.
Na primjer, prema zadnjim rezultatima istraživanja EUROSTUDENT koje otkriva kako žive studenti diljem Europe, vidi se da hrvatski studenti rade za manje studentske satnice od europskih vršnjaka što sugerira da im treba sve duže treba da stanu na noge. Naravno, i drugi čimbenici ovdje igraju ulogu – od kulturoloških do odgoja pojedinca, no financijska stabilnost i samospoznaja za njih je prvi korak odraslog života.
Viši kriteriji?
Badoo, popularna aplikacija za upoznavanje, prošle je godine provela istraživanje o shvaćanju veza nakon pandemije. Po izlasku rezultata, osmislio se novi termin, 'bombardiranje iskrenošću'. Tri od četiri samca ondje nastoji pronaći dugoročnog partnera te su jasniji oko svojih namjera. Svjesni su da su zatvaranja uslijed korone utjecala na dejting kulturu i dala im vremena da promisle o sebi. Ne pristaju na manje od toga. To se može primijeniti i na Gen Z – znaju da su odgovorni za svoj uspjeh i sreću pa se trude naći partnera koji bi ih u tome mogao pratiti, ohrabrivati i poticati.
I dok je nekada 25-godišnji muškarac nosio kruh na stol, a žena je bila zadužena isključivo za djecu i kućanstvo, shvaćanja su se promijenila i mlade žene žele se ostvariti u čitavom nizu uloga – a bračna i roditeljska samo je jedna od tih za one koje to privlači. Dakle, čini se da se traženju partnera promišljeno pristupa te se ne forsira brže-bolje uskakanje u brak i vezu.
Ne zamaraju se normama
Nekad bi djevojka bila 'stara cura' s 25 godina i društvena bi sramota bila ostati sam/a. Danas to nije slučaj. Mladi se sve manje, uz iznimke, opterećuju društvenim normama i onim što bi, kao 'morali' do određene dobi. Život im ne funkcionira po redu 'škola-posao-brak-dijete' već ga žele formirati onako kako misle da je najbolje. Naravno da bi određeni dio njih u toj priči želio stalnog partnera/icu, no dok ga ne nađu, iskorištavaju svoje potencijale i rade na sebi – i uglavnom su ponosni na svoja ostvarenja. Pritom dosta njih pažljivo bira s kim će započeti vezu, dok su s druge strane mnogi seksualno slobodniji pa 'ispituju teren', svoje želje i potrebe.
Sve je to individualno i nemaju svi mladi u dvadesetima isti pogled na romantične veze. Ipak, zajedničke značajke ipak postoje i mora im se priznati da u mnogočemu ne dijele stavove svojih roditelja te jednostavno sebe stavljaju na prvo mjesto. Nije to iz nekih sebičnih razloga – samo se žele ostvariti u nizu uloga i biti sigurni da je to to. Uklopi li im se partner u tu priču, tim bolje.