Čime nas muškarci živciraju?

Svi su muški isti, rečenica je koju smo sve mnogo puta čule, a većina nas i izgovorila. Ako nas se pita da objasnimo ovu tvrdnju, bez problema ćemo naći barem stotinjak činjenica koje ju potvrđuju.

Muški gotovo nikad ne shvaćaju što se događa. Ne postavljaju pitanja kad bi trebali, ali propitkuju gluposti u najgore moguće vrijeme. Ne shvaćaju što želimo. Stalno griješe, ali se ne ispričavaju zbog toga. A kad smo kod isprika, ako se to ipak dogodi, i to uspiju uprskati. Ono za što su više nego stručno osposobljeni, je da nas često živciraju.   

Kad nam se plače, prave se da ih nije briga. Niti im je stalo ako smo negdje zametnule svoje najdraže naušnice. Jedino do čega im je stalo su njihove računalne igrice, gledanje nogometa i muška druženja. Zar oni ne znaju koliko nam je do njih stalo?

Privrženost i vjernost kao da uopće ne postoje u njihovom vokabularu. Kažu kako nas vole, a već sekundu poslije pogled im luta po tuđim oblinama koje slučajno prolaze pored u tom trenutku. Jedna im žena, kao, nije dovoljna. Kažu kako im je naš parfem već dosadan, kako se premalo za njih uređujemo, a kad se njih zamoli da se ošišaju, nemaju vremena.  

Muškarci su nesposobni zapaziti promjene. Tu se ne mislimo na male promjene. No njihova sposobnost nezapažanja i ignoriranja nove frizure ili cipela, za nas je neshvatljiva. A ako kojim slučajem i primijete, tek se rijetki sjete dati nam i neki kompliment.

Mnogi od njih imaju problema i s organizacijom stvari kod kuće. „Gdje mi je siva kravata?“, „Gdje su mi čiste čarape?“, „A ključevi od podruma?“, pitanja su koja se mogu čuti gotovo svakodnevno. Jesmo li mi postale njihovi osobni „pretraživači“? Zar to oni ne mogu sami?  Ne pamte niti datume. I na to ih moramo podsjećati. Godišnjice, rođendani, dogovori... Služimo im i kao kalendar. Da im se da prilika vjerojatno bi nas pretvorili i u tjedne planere i alarm-podsjetnik.

Muški imaju mnogo mana, a mi smo tako sposobne pronaći svaku od njih i kvocati im zbog toga. Muškarci su s Marsa, žene su s Venere, zapisao je prije više od 15 godina dr. John Gray. Bio je u pravu, a u tih 15 godina ne može se reći da se puno promijenilo. Čini se da se naprosto moramo pomiriti s tim da muškarci i žene potpuno drugačije funkcioniraju. A muškarci... će ostati muškarci (koliko god se mi trudile promijeniti ih). Ne možemo s njima, ali niti bez njih... Barem nam nikad nije dosadno.