Pandemija je sa sobom donijela mnoge promjene - "zarobila" nas je kod kuće, naši kuhinjski stolovi postali su naši radni stolovi, a pidžama nova poslovna uniforma. Jednako tako, za mnoge žene, ostanak kod kuće znači odmak od uobičajenog režima, jer, koga briga za dlačice na nogama kada ionako nikud ne idemo? Međutim, neke su se žene prestale brijati kao osobni izbor, bez obzira na pandemiju.
Uklanjanje dlačica nekada je bilo jednako važno za žensku higijenu kao i pranje zuba i pranje kose. Međutim, neke se žene prema ovom standardu ljepote odnose kritički, a neke ga čak i napuštaju, a kao rezultat ih se posramljuje. Neuklanjanje dlačica u posljednje je vrijeme duboko stigmatizirano, dijelom i zbog toga što je uklanjanje dlačica jedna od rijetkih estetskih tradicija koja je od ljepote postala higijenska.
I slavne dame prihvaćaju dlačice na sebi
Iako se danas većina žena osjeća kao da se mora brijati i uklanjati dlačice, sve je više žena koje prihvaćaju dlačice na svom tijelu, a među njima su i brojne poznate osobe i influenceri - od Julie Roberts koja se 1999. na crvenom tepihu pojavila s dlačicama na pazusima, pa sve do glumice Lole Kirke koja je 2017. na dodjeli Zlatnih globusa nosila haljinu bez naramenica s neobrijanim pazusima.
Nekoliko godina kasnije, glumica i model Emily Ratajkowski pozirala je za magazin Harper’s Bazaar pokazujući tamne dlačice ispod pazuha. "Ako odlučim obrijati pazuhe ili ne, to ovisi o meni. Za mene su dlačice na tijelu još jedna prilika za žene da iskoriste svoju sposobnost izbora - izbora zasnovanog na tome kako se one žele osjećati i žele li imati dlačice na svome tijelu ili ne. Većinom se volim brijati, ali ponekad ostavljam da mi dlačice na tijelu izrastu i zbog toga se osjećam seksi", napisala je Ratajkowski u časopisu.
Prije dvije godine, Bekah Martinez koja je sudjelovala u američkom reality showu "Bachelor" objavila je fotografiju u mini haljini s neobrijanim nogama na Instagramu i napisala: "Napokon sam došla do točke kada se ovako osjećam potpuno ugodno. Prestala sam brijati noge i pazuhe prije otprilike godinu dana kao praksu ljubavi prema sebi. Odrasla sam mrzeći dlačice na tijelu". Dodala je i kako nije stvar u tome vjeruješ li ili ne vjeruješ u brijanje, već u tome da vjeruješ da si lijepa, atraktivna i ženstvena, bez obzira na dlačice na tvom tijelu.
Zašto su žene počele uklanjati dlačice
No zašto su žene uopće počele uklanjati dlačice? Prema Rebecci Herzig, autorici knjige Plucked: A History of Hair Removal, rat protiv dlačica na tijelu započeo je Darwinovom knjigom Descent of Man iz 1871. godine gdje je tvrdio da bi muškarci trebali biti dlakavi, a žene ne. Dlakave žene smatrale su se devijantnima, a istraživanje iz 1893. godine pokazalo je da su žene s više dlaka na licu češće lude. Uz to, Havelock Ellis, znanstvenik ljudske seksualnosti, vjerovao je da je ovakav rast ženske dlake "povezan s kriminalnim nasiljem, snažnim seksualnim instinktima i iznimnom životinjskom snagom".
Međutim, uklanjanje neželjenih dlačica postalo je široko rasprostranjeno tek početkom 1900-ih, kada je glatka koža postala obilježje ljepote, a kada su rukavi i porubi suknji postajali sve kraći. "U izuzetno kratkom vremenu dlačice na tijelu postale su odvratne za američke žene srednje klase, a njihovo uklanjanje način da se odvoje od ljudi niže klase i imigranata", piše Herzig u svojoj knjizi i dodaje kako je, do 1964. godine, 98% Amerikanki redovito brijalo noge. Herzig tvrdi da stigmatiziranje dlaka na ženskom tijelu može "proizvesti osjećaj neadekvatnosti i ranjivosti, osjećaj da su ženska tijela problematična onakva kakva su prirodno".
Baciti britvicu ili ne?
Uklanjanje dlačica ili ne osobni je izbor - neke su se žene prestale brijati kao čin ljubavi prema sebi i kao čin prihvaćanja, a neke jednostavno nemaju dovoljno vremena ili strpljenja uključiti uklanjanje dlačica u dio svoje beauty rutine. Također, postoje žene koje nose dlačice u znak pobude, kao i one koje štite svoja tijela od iritacija uzrokovanih brijanjem. Dlačice na tijelu ili njihov nedostatak osobna su sklonost koja bi se mogla mijenjati tijekom našeg života, a glavna je poanta u tome da se odluka treba temeljiti na tvom osjećaju, a ne na tome što drugi ljudi misle.