Životna priča Hedy Lamarr - zaboravljene genijalke Hollywooda

7. ožujka 2021.

Profimedia

Prisjetile smo se životne priče fascinantne žene, prekrasne glumice i skrivene genijalke na čiji se rođendan obilježava Međunarodni dan izumitelja

Ambiciozna glumica iz Austrije, koja je pobjegla od supruga, nacističkog trgovca oružjem i pobjegla do slave i bogatstva u Hollywoodu, udavala se pet puta, a u slobodno vrijeme bila samouka znanstvenica i pionirka na polju bežične komunikacije čiji su izumi utjecali na razvoj GPS-a, WiFi-a i Bluetootha…reći da je život Hedy Lamarr bio zanimljiv bilo bi podcjenjivanje epskih razmjera.

Umjesto toga, zavirile smo detaljnije u životnu priču ove prekrasne glumice i inovatorice koju će zauvijek ostati zapamćena kao, možda i jedina, izumiteljica s crvenog tepiha.

Hedy Lamarr rođena je kao Hedwig Eva Maria Kiesler, 9. studenog, 1914. godine u Beču. Još kao mlada djevojka fascinirana je bila kazalištem i filmom te je ubrzo počela pohađati satove glume u Beču. Nije prošlo puno vremena prije nego što je dobila prvu veliku ulogu u predstavi kada joj je austrijski kazališni producent Max Reinhardt ponudio ulogu u kazališnoj predstavi Slabiji spol.

Nedugo nakon, uslijedile su i filmske ponude i početkom 1933. godine, 18-godišnja Lamarr dobila je glavnu ulogu u češkom filmu koji će je učiniti međunarodno poznatom. Film je bio vrlo kontroverzna romantična drama nazvana Ekstaza. Glumica nije samo prikazana gola, već je glumila i u sceni koja je uključivala prvi ne-pornografski prikaz seksa u filmu, kao i prvi prikaz ženskog orgazma na ekranu.

Iako nije prikazano ništa više od lica glumaca, papa Pio XII. osudio je film, Hitler ga je zabranio, a Amerika je kasnije ograničila njegovo prikazivanje. Međutim, mnogi su Ecstasy smatrali velikim umjetničkim djelom, a film je potom stekao svjetsko priznanje. Jedno je bilo sigurno: Hedy Lamarr se proslavila.

Iste godine glumica je upoznala svog prvog supruga, bogatog 33-godišnjeg austrijskog trgovca oružjem i proizvođača po imenu Friedrich Mandl. Njezini roditelji, oboje židovskog podrijetla, nisu odobravali ovu vezu, uglavnom zbog Mandlovih snažnih fašističkih stavova i veza s Mussolinijem i Hitlerom.

I sama ga je kasnije otvoreno opisivala kao kontrolirajućeg i posesivnog čovjeka koji ju je držao zatvorenicom u vlastitom domu. Ne samo da ju je spriječio u daljnjoj karijeri u glumi, već je navodno potrošio malo bogatstvo pokušavajući kupiti svaku postojeću kopiju filma Ecstasy kako bi film jednostavno nestao s lica zemlje. U tome, naravno, nije uspio. Na kraju je Hedy navodno drogirala svoju sluškinju tabletama za spavanje, ukrala njezinu odjeću, obloživši unutrašnjost nakitom, a zatim pobjegla na njezinom biciklu.

Uspjela je pobjeći u Pariz i tamo se skrivala prije nego što se 1937. godine preselila u London. Tamo je uspjela ugovoriti sastanak s Louisom B. Mayerom, šefom MGM-a, koji je poslovno bio u Londonu. Meyer isprva nije bio siguran da bi glumica mogla uspjeti u Hollywoodu nakon kontroverze s filmom Ekstaza. Međutim, Meyer joj je na kraju ponudio šestomjesečni ugovor od 125 dolara tjedno. Vjerujući da vrijedi mnogo više od toga, Hedy je ovu ponudu odbila.

Ubrzo nakon toga, požalila je zbog svoje odluke i uspjela se naći na potpuno istom brodu kao i Meyer dok je putovao natrag u Ameriku. Noseći sav nakit koji je uspjela prokrijumčariti sa sobom, do kraja putovanja uvjerila je Meyera da joj ponudi sedmogodišnji ugovor s 500 dolara tjedno. On je pristao, ali pod jednim uvjetom: da promijeni prezime kako bi se distancirala od svoje reputacije izazvane filmom Ekstaza. Hedy Kiesler tada je postala Hedy Lamarr, a prezime je odabrala u čast slavne zvijezde nijemog filma Barbare La Marr.

Ubrzo nakon što je stigla u Hollywood proglašena je 'najljepšom ženom na svijetu'. Njezine su crte bile toliko upečatljive da je navodno nadahnula lik Snjeguljice Walta Disneya stvoren te godine. Njezin prvi holivudski film bio je Alžir (1938.), gdje je igrala ulogu glamurozne zavodnice, a nakon njega nastavila je nizati uspjehe.

Uslijedio je Lady of the Tropics (1939.), gdje je ponovno glumila prekrasnu glamuroznu zavodnicu egzotičnog porijekla, zatim Boom Town s Clarkom Cableom 1940. godine, Come Live With Me sa Jamesom Stewartom i Ziegfield Girl s Judy Garland 1941. godine. Jedan od njezinih najuspješnijih filmova bio je White Cargo (1942), iako je nepravedno imala svega nekoliko rečenica u filmu.

Njezin posljednji film pod ugovorom MGM-a snimljen je 1945. godine, nakon čega je napustila MGM i osnovala vlastitu producentsku kuću, postavši jedna od prvih ženskih producentica u Hollywoodu.

Kad ju je Cecile B. DeMille zaposlio u filmu Samson i Dalila 1949. u ulozi ultimativne fatalne žene, Hedy više nije bila hollywoodska glumica s A-liste kakva je nekoć bila. Film je, međutim, trebao biti njezin najveći uspjeh na kino blagajnama i potencijalno odskočna daska za ponovno pokretanje njezine karijere, ali to se, nažalost, nije dogodilo. Njezina karijera počela je ići silaznom putanjom i posljednji put pojavila se na filmu 1958. godine.

Do 1966. njezino ime redovito se pojavljivalo u tabloidima, ponajviše zbog brojnih brakova i razvoda, a posebno nakon što se razvela od šestog i posljednjeg supruga te nakon toga bila uhićena zbog krađe u trgovini, iako su optužbe odbačene. Te iste godine objavljeni su i skandalozni memoari iz njezinog života, pod nazivom Ekstaza i ja, u kojima su zabilježeni svi detalji njezinog seksualnog života. Glumica je čvrsto tvrdila kako je njezin koautor izmislio većinu sadržaja knjige te bezuspješno pokušavala tužiti izdavače. Nakon toga preselila se na Floridu, gdje je ostatk života provela daleko od očiju javnosti.

Sve to vrijeme koje je provela u Hollywoodu, Hedy je vodila još jedan život, potpuno drugačiji od holivudskog glamura. Bila je inovatorica i izumiteljica, a izum po kome je postala poznata u povijesti bio je sustav za zaštitu komunikacije (kodiranje poruka) mijenjanjem frekvencija.

Naime, još početkom rata, 1941. godine, udružila se sa svojim susjedom, avangardnim skladateljem Georgeom Antheilom, i zajedno su razvili koncept promjene frekvencija kao sredstva za tajnost komunikacija.

Taj je patent koristio valjak iz mehaničkog klavira za šetanje po 88 različitih frekvencija, a namjena mu je bila zaštita radijski vođenih torpeda. Iako su dobili patent, tehnika koja je postojala 1942. godine nije bila dovoljno dobra da se primijeni u praksi. Zapravo, u praktičnu je upotrebu ušla tek 1962. godine, kad ju je američka vojska iskoristila na svojim bojnim brodovima, ali dotad je njihov patent istekao, tako da Hedy od njega nije imala ništa. Štoviše, njezin je doprinos ostao posve zanemaren sve dok 1997. godine Electronic Frontier Foundation (međunarodna neprofitna organizacija posvećena obrani digitalnih prava) nije glumici dodijelila nagradu za njezin doprinos razvoju bežične tehnologije. Kad ju je organizacija nazvala i obavijestila o nagradi, Hedy je odgovorila: "Pa, bilo je i vrijeme."

Koliko je zapravo njihov patent bio značajan, govori činjenica da današnja tehnologija poput Bluetooth i Wi-Fi uređaja koristi sličan princip rada.

Hedy Lamarr umrla je 19. siječnja 2000., u dobi od 86 godina. Nakon posljednjeg razvoda 1965., nikad se više nije udavala, a nakon smrti, njezin sin Anthony odnio je majčin pepeo u Austriju, i rasuo ga u Bečkoj šumi, prema njezinoj želji.

Da nije sve završilo potpuno nepravedno, od 2005. godine u Europi se obilježava Međunarodni dan izumitelja, i to 9. studenog, datum poznatiji kao rođendan Hedy Lamarr, u čast ovoj fascinantnoj ženi - skrivenoj genijalki Hollywooda.

Pročitajte još o: