Možda ti ime Chris Gardner ne zvuči baš poznato, ali sigurno si gledala (a ako nisi - pogledaj obavezno!) film iz 2006. godine, 'U potrazi za srećom' u kojem glavne uloge imaju Will Smith i njegov sin Jaden Smith.
Taj pozitivan film inspiriran je istinitom pričom o Christopheru Gardneru, čovjeku koji se u životu suočio s mnogim preprekama da bi pronašao svoju sreću.
(www.profimedia.hr)
Kako smo zbog karantene posljednjih tjedana povećano uživale u filmskim naslovima, i ovaj feel-good film našao se na našem popisu, stoga smo napokon odlučile zaviriti u pozadinu ove inspirativne priče i istražiti stvarnu priču Chrisa Gardnera, njegov put do uspjeha, ali i kako izgleda njegov život danas.
Teško djetinjstvo i obećanje samom sebi da neće biti poput svog očuha
Christopher Paul Gardner rođen je 9. veljače 1954. godine u Milwaukeejuu u američkoj saveznoj državi Wisconsin. Djetinjstvo mu je bilo daleko od bajke; imao je odsutnog oca, a njegova majka Bettye Jean udala se za muškarca po imenu Freddie Triplett, osobu koja je duboko obilježila Chrisov život.
Naime, Triplett je bio nasilan prema svojoj ženi i djeci. Vlastima je čak prijavio Chrisovu majku i poslao je u zatvor zbog toga što je radila dok je primala socijalnu pomoć. Za to vrijeme, Chris i njegove tri sestre morali su privremeno živjeti u udomiteljskim obiteljima. Mjesec dana kasnije, Bettye je puštena, ali ubrzo nakon toga vratila se natrag u zatvor jer je očajna pokušala zapaliti kuću i Tripletta koji se nalazio u njoj.
Uz teško djetinjstvo, jedan dan posebno se ucrtao u Chrisovo sjećanje. Bio je Božić i imao je 16 godina. Kupao se kad je njegov očuh iznenada upao u kupaonicu sa sačmaricom i izbacio ga iz kuće, ostavivši ga na ulici, mokrog i golog na hladnoj noći.
Nakon što je proživio ta tužna iskustva, Chris je bio odlučan u jednoj stvari: neće postati kao svoj očuh. Odlučio je umjesto toga uzeti svoju majku kao primjer snage., rekao je jednom prilikom Chris.
Sve je počelo crvenim Ferrarijem na ulici...
Chris je napustio Wisconsin kad je upao u američku mornaricu i pridružio se zdravstvenoj jedinici. Tamo je upoznao doktora Roberta Ellisa koji mu je ponudio posao asistenta u Medicinskom centru Sveučilišta u Kaliforniji. Bila je 1974. godina kada se preselio u San Francisco. Činilo se kako će njegova budućnost izgledati jako dobro.
1977. godine oženio se Sherry Dyson i planirao je pohađati Medicinski fakultet, ali tada je shvatio da nema ni vremena ni novaca koje je potrebno uložiti, stoga je odustao. To je naštetilo njegovom već ionako slabom odnosu s tadašnjom suprugom. Nešto kasnije, Chris je upoznao ženu po imenu Jackie Medina, koja je zatrudnjela. Tada se Chris odselio od svoje žene kako bi se brinuo o Jackie i njihovom sinu. U vrijeme kad mu se rodio sin, radio je kao asistent u istraživačkom laboratoriju, ali kako mu plaća nije bila dovoljna, postao je prodajni predstavnik kompanije za medicinsku opremu, ali bez ikakvog luksuza.
Jednog sasvim običnog dana, Chris je vidio dobro odjevenog muškarca kako izlazi iz crvenog Ferrarija na ulicu. Tog se dana njegov život promijenio. Impresioniran, Chris je upitao: "Što radiš i kako to radiš?" Čovjek je bio Bob Bridges, broker koji je zarađivao oko 80.000 dolara mjesečno.
Vođen mogućnošću da postigne svoj dugoočekivani uspjeh, Chris je otkazao svoje prodajne sastanke i odgodio plaćanje parkirališnih karata kako bi ga primili u program obuke za brokera u drugoj tvrtki. Zatim je napustio svoj stari posao.
No, s ne toliko sreće, kada se pojavio u uredu prvog dana svog novog posla, otkrio je da je osoba koja ga je zaposlila otpuštena. S malim sinom i pogoršanim odnosom sa svojom partnericom, Chris je bio prisiljen potražiti drugdje novu priliku i uspio je dobiti intervju kod Deana Wittera Reynoldsa kako bi prošao stažiranje i naučio kako biti burzovni mešetar.
www.profimedia.hr
Sreća ponovno nije bila na njegovoj strani i, nekoliko dana prije razgovora za taj posao, uhićen je zbog 1.200 dolara koje je sakupio u novčanim kaznama. U zatvoru je proveo 10 dana, a kad je izašao iz zatvora, shvatio je da je Jackie otišla, uzevši njihovog sina i sve njegove stvari.
Dan nakon puštanja na slobodu, Chris je morao prisustvovati svom intervjuu u velikoj tvrtki u istoj odjeći koju je nosio i tijekom boravka u zatvoru: u najobičnijim hlačama, tenisicama i jakni. Unatoč tome prihvaćen je u program stažiranja uz plaću od 1.000 dolara mjesečno.
Samohrani otac i stažist na teškom putu do uspjeha
Četiri mjeseca kasnije, Jackie se vratila s malim Christopherom, a oba roditelja odlučila su da bi bilo bolje ako ostane s ocem. Postojao je samo jedan mali problem, pansion u kojem je Chris živio nije prihvaćao djecu, a Chris nije imao dovoljno novca da plaća najam stana.
Chrisova plaća bila je jedva dovoljna za pelene, hranu i vrtić, pa kada je trebalo birati hoće li novac potrošiti na hranu ili sklonište, odluka je uvijek bila hrana jer nije htio da njegov sin gladuje. Chris i njegov dječak provodili su noć gdje god su mogli: u jeftinim motelima, hostelima, parkovima, ispod stola u Chrisovom uredu, pa čak i u javnom wc-u na stanici metroa u Oaklandu.
Chris i njegov sin mijenjali su tako redovito svoj 'dom' oko godinu dana. U međuvremenu je Chris nastavio svoje stažiranje i nikada svojim kolegama nije rekao da nema gdje živjeti. Umjesto toga, primao je pomoć od ljudi koje nije očekivao, poput velečasnog Cecila Williamsa iz Memorijalne crkve Glide. On je Chrisu dao sobu unatoč činjenici da je ta soba bila u sklopu programa namijenjenog samohranim majkama, a kako bi zaradio dodatno, Chris je radio što god je mogao i stigao uz stažiranje i brigu o djetetu. Kosio je travnjake, uređivao vrtove, gradio krovove, čistio podrume i čak povremeno prodavao svoju krv, iako se na ovo posljednje nikada nije ponosio.
'Ovaj trenutak u svom životu zovem srećom'
Unatoč teškom razdoblju i svemu kroz što je prolazio, istaknuo se kao predani i ustrajni stažist te je položio ispit za stjecanje licence kao burzovni mešetar 1982. godine. Nakon toga, uspio je dobiti stabilan posao s mnogo boljom plaćom i napokon si je mogao priuštiti najam stana.
Čak mu je ponuđena prilika da radi na Wall Streetu u New Yorku i živio je te radio u tom gradu dvije godine prije nego što se preselio u Chicago i 1987. godine pokrenuo Gardner Rich & Co., svoju vlastitu tvrtku s početnim ulaganjem od 10 000 dolara. Samo godinu dana kasnije uspio je zaraditi preko milijun dolara. Nedostatak novca za njega više nije bio problem. Uzbuđen zbog svojih postignuća, napokon je kupio vlastiti Ferrari, i to ne bilo koji - onaj koji je nekad pripadao slavnom košarkašu Michaelu Jordanu.
Do 2006. godine, Chris je uspio neizmjerno razviti svoju tvrtku i prodao je u višemilijunskoj nagodbi. Kasnije je postao osnivač tvrtke Christopher Gardner International Holdings te je otvorio urede u New Yorku, Chicagu i San Franciscu. Kroz taj posao, pridonio je različitim filantropskim organizacijama vezanim za obrazovanje i projektima stvaranja novih radnih mjesta.
Chris je trenutno uspješan predavač koji putuje svijetom motivirajući ljude da ostvare svoje snove i objašnjava teme vezane uz poslovni uspjeh, a to ga ispunjava više od ičega.