Ako govorimo o pravoj pjevačkoj divi u Hrvatskoj, sigurno znate da je riječ o Josipi Lisac. Ona je na glazbenoj je sceni profesionalno prisutna preko četiri desetljeća, a toliko dugo i oduševljava svojim ekstravagandnim izgledom, čudesnim vokalom i jedinstvenom interpretacijom. Možete je voljeti ili ne, ali nikako je ne možete ignorirati. U razgovoru s njom dotakli smo se tema vezanih za njezin osebujni stil, glazbenika s kojima je surađivala, novog albuma i ljubavi...
Ako itko na ovim prostorima ima prepoznatljivu osobnost i stil, to ste Vi. Koliko se Josipa Lisac na pozornici razlikuje od Josipe Lisac izvan nje?
- Ne znam baš da li se ona razlikuje. Cijeli život je u toj nekakvoj pripravnosti, u jednoj pripadnosti onome što zapravo jesi. Tko sam i što sam ja? I što ja radim u životu? Imala sam prilike upoznati ljude oko sebe sa sobom, tako da svaki trenutak zapravo koristim i živim taj trenutak koji će biti na sceni. A on traje godinama i godinama.
Za vaš osebujni stil, barem onaj modni, zadužena je jedna Međimurka. Oblači vas Ksenija Vrbanić iz Xenia Designa.
- I sad imam sve na sebi od Ksenije. To je izuzetno talentirana i nadarena osoba. Meni je uvijek suradnja s njom izrazito uzbudljiva i uživam u tome. Osobno mislim da je ona danas najveći modni dizajner u Hrvatskoj. Kad kažem modni dizajner, onda mislim na to da je Ksenija upravo u modi, razmišlja o tome kako će postaviti slijedeću kolekciju. Ja još surađujem i s nekim ljudima koji su van mode, pa su onako malo, slobodniji.
Koliko uopće vi dopuštate drugima da odrede vaš stil?
- U početku mi je bilo jako teško jer sam možda i ja priželjkivala da naiđem na ljude slične meni, sličnih razmišljanja i kreiranja i stvaranja. To se i dogodilo, pa smo se tako godinama upoznavali, sretali. Moram dodati da je to sve na bazi razumijevanja, sličnih razmišljanja i htjenja da to bude nešto unikatno. I danas kada malo prošećem našom zemljom, Zagrebom, i naiđem na lijepe dućane, to jest lijepo, ali nema unikatnosti. Onda tek shvatim da je ovo moje druženje s ljudima koji mi pomažu zaista unikatno i ja sam sretna zbog toga.
Uvijek živi po svome
Osim što surađujete s odličnim kreatorima, vi cijelog života, na gotovo svakodnevnoj bazi radite i s vrhunskim glazbenicima, što stranim, što domaćim.
- Iz ovog miljea kojeg Vi možete možda bolje poznati, izuzetno plodna suradnja koja je urodila hitom bila je s Dinom Dvornikom početkom 90-tih. Zatim kraj 90-tih s Cubismom. Zatim upoznavanje s Elvisom Stanićem, s rapperima... Zapravo ne znam s kim sve nisam surađivala i to prilično uspješno. Posebno bih izdvojila jednu suradnju koja je mene nadahnula i glazbu Karla Metikoša stavila na jedan pijedestal, to je suradnja s majstorom Igorom Kuljerićem '94., '97. , '05. kroz brojne albume. To je suradnja s klasičnim skladateljem i dirigentom koja je stvarno bila fascinantna i mislim da to nitko nije napravio prije, a da niti skoro neće. Barem ja to tako vidim.
Spomenuli ste Elvisa Stanića s kojim ste surađivali i na svom posljednjem albumu. Album nosi naziv “Živim po svome”, i već i sam naslov šalje jasnu poruku.
- Kad sam se vozila ovamo ponavljala sam malo riječi u autu. Ja si moram prije svakog koncerta ponoviti riječi. I nikako se nisam mogla prisjetiti kako ide “Hir, hir, hir”. Sve od šminke na mom licu, pa do glasa mog, sve što želim, sve što tražim od života svog... (pjevuši). Što sam sama i što tražim mir, sve je to hir. Tako nekako idu riječi. Dosta su znakovite te riječi. Treba nekako naći svoj život, svoj životni put. Biti na tom putu. Treba imati svoj stav. Treba se znati održati. Nije ništa lako, ali postoje neke stvari koje su izuzetno teške, ali treba cijelo vrijeme postojati. Održati se na svom putu, sa svojim svjetonazorima i svojim željama. Zahvalna sam što u svemu tome ja mogu imati sebe.
Ovo je album s novim pjesmama nakon devet godina, odnosno toliko je prošlo od albuma “Život”. Zašto tako dugo?
- Kad se rodio “Život” bila je 2000. godina. A prije toga sam posljednji album napravila '87., to je bila “Boginja“. U tom periodu je nastao rat i kaos u zemlji. A s ovim novim albumom realizacija je dovršena ove godine, ali je rad na njemu počeo već 2004. godine. Nekoliko godina se on radio. Svaki album izađe onda kad treba izaći, ali ne gubiš ti vrijeme u međuvremenu. Itekako razmišlja i stvara, samo što je za to potrebno vrijeme. Vrijeme brzo prolazi, a kad to napraviš prođu dvije-tri godine. Tako je i sa mnom. Ima nešto vrlo bitno na ovom albumu a to je da se na njemu nalazi tradicionalna međimurska pjesma “Zvira voda”. Prošli ponedjeljak sam snimila spot za pjesmu “Živim po svome” koja je lansirana negdje u ožujku na svim radio-stanicama, a sigurna sam da će treći spot biti “Zvira voda”. Svi su rekli da je to remek-djelo, a ja sam jako ponosna jer je to naša tradicionalna pjesma. Inspiraciju sam dobila iz predstave “Pijana noć”. U toj predstavi, koja će sad na Brijunima ići treću sezonu, pjevam tri međimurske pjesme: “Vuprem oči”, “Dremlje mi se dremlje” i “Zvira voda”. Onda sam odlučila to nekako i na album uvrstiti, Elvis je napravio odličan ambijentalni aranžman i ispalo je savršeno.
Postat će ljepša nego sada i otići van
Jedna od pjesama na albumu je “Tisuću razloga”, za koju ste dobili i Porin. Odnosno Porin za najbolju žensku izvedbu. Stihovi idu otprilike “Tisuću razloga za ljubav, tisuću razloga za smijeh...”. Što vas može nasmijati?
- Ja jako volim smijeh i humor. Možda bi mene netko tko me ne poznaje povezao s dramom. Dobro ja i nosim dramu u sebi, ali izuzetno cijenim humor. (smijeh)
Kad gledate unatrag svoj život, što smatrate svojim najvećim dostignućem? Osim, naravno, svoje fenomenalne karijere?
- (smijeh) Pa evo, vi ste sami rekli što je moje najveće dostignuće. (smijeh)
A kad pogledate u budućnost? Što vidite ispred sebe?
- Baš na putu prema ovamo šalili smo se u autu. Ispričala sam kako sam vidjela na jednom portalu da su vidovnjaci rekli kako vide neke osobe u budućnosti. Neke osobe koje su sada strahovito “in” osobe, o kojima se priča, govori i bez njih se ne može, oni će, rekli su, odletjeti kao što su doletjeli. Neke od njih postat će majke sa puno djece. A za mene su napisali, ona će biti ljepša nego što je sada i ona će otići van. (smijeh) Zašto van? Kuda? Možda bi me željeli s nekim vidjeti i čuti. Što god bilo lijepo je pisalo. Sada ako je slijediti njih, bit će dobro. Jako sam sretna što sam imala priliku živjeti u nekim vremenima koja su iza nas, zato što sam neke stvari drugačije doživjela, neke sam stvari ljepše doživjela. Govorimo o tome nekom kulturnom sadržaju u kojemu je kaos i u kojemu su se izokrenule vrijednosti, odnosno više se uopće ne govori o vrijednosti i više se uopće ne spominje kultura. Danas je postalo važno sve što je totalno nevažno. Atraktivno postaje ono što je ružno, lijepo se zatire. Uistinu mi je drago što sam doživjela neka druga vremena gdje sam se ja mogla klesati na vrijednostima i težiti ka tome. I ustrajem na tome bez obzira na to kakvo je kaotično vrijeme nastalo. Sve je ubrzano, svi su u stresu. Ja sam nekako sretna što sam druge stvari doživjela i trudit ću se, koliko je god to moguće, proslijediti ih dalje. Naći način da kažem što mislim o svemu tome.
Kakav biste onda vi savjet dali svojim mlađim kolegama? Kako ostati svoj u ovom svijetu, a opet uspjeti?
- Teško je uopće davati savjet. Nisam ni ja nešto primala savjete u životu. Nisam ni ja u životu težila da mi netko nešto priča. Mladi čovjek koji ima talent mora znati što bi trebao napraviti. On se sam mora znati okrenuti lijevo i desno i vidjeti što mu se nudi, što mu se sviđa i ne sviđa. I sam sa sobom razlučiti što želi. Ja ne mogu nešto napraviti što nije nikako kompatibilno sa mnom. Ja sam sve napravila sama, jer sam dobro gledala oko sebe. Znači, možda sam prije vidjela ono što mi se ne sviđa. A ono što mi se sviđa sam tražila. Ovo nije savjet, to je naprosto tako. Imaš sebe i gradi se. Izvoli.
Ako tražiš drugu, pravu ljubav nisi niti doživio
Jednog dana kad će se govoriti o ljubavi i fatalnim hrvatskim ljubavima, jedna od njih sigurno će biti ona Josipe Lisac i Karla Metikoša. Što je za vas ljubav? Što za vas znači voljeti?
- Ovo ste jako lijepo rekli. Znate što je famozno, nekako u ovom materijalnom svijetu i u svijetu u kojem živimo ljudi nemaju vremena za ove neke zaista prekrasne stvari. Za dvoje ljudi koji pripadaju jedno drugome, da se vole i razumiju, da naprosto imaju povjerenje jedno u drugo. Sve su prisutnije nepotrebne nesuglasice. Veoma su važni mali trenuci koji dolaze u toku dana, samo ih treba znati prepoznati, upiti i cijeniti. Kada se dogode neke drame, mi o toj osobi počinjemo pričati samo lijepe stvari. Nećemo ružno pričati o osobi koja nas je napustila. Možda je to to. Možda se treba nešto dogoditi u životu da postaneš svjestan što sve propuštaš kad te osobe više nema, što nisi bio svjestan tog trenutka, što nisi vidio tko je kraj tebe, što si se možda igrao...Puno bih ja tu kritike uputila. Kada živiš sada, zašto nisi svjestan tog trenutka? Okreni se iza sebe, da imaš snage za ono što te čeka naprijed. I sada to učini, jer puno je toga oko tebe. Puno divnih ljudi, divnih trenutaka. U brzini u kojoj ljudi žive i rade, oni to ne čuju, ne vide, ne primjećuju.
Gledajte, ja sigurno volim. Nisam voljela, nego volim. Ja i sada volim jako i dok živim voljet ću jako. Jako sam sretna što sam to doživjela i jako zahvalna. I danas sam imala jedan trenutak ljubavi. Dok se pakiram i kad uzimam stvari, iako znam što mi sve treba, imam kreativni nered oko sebe. Kad bi ušli u Karlovu sobu to bi bio jeziv nered, ali on je znao gdje je svaki predmet. Tako i ja uzimam sve i svašta, pa sam uzela njegovu sliku i zastala. To su sitnice, a opet teški trenuci i nakon svih ovih godina. Svaki put, svaki dan, tu je neko prelamanje. Lijepo, ali teško. Te provokacije tuge ne prestaju nikada. A onda se nasmiješiš i pomisliš, imam divan koncert, čekaju me divni ljudi, ja sam tako sretna. Nas dvoje kud god idemo, idemo zajedno. No, da ne odem u patetiku, ljubav definitivno živi, ako ona jest, onda ona i živi zauvijek. Ne mogu vjerovati u ono imao sam dvije, tri, pet, koliko hoćeš ljubavi. Kako si tako gramzljiv? Zašto? Misliš da ne postoji jedna prava? Onda je nisi doživio. Zato tražiš drugu. Zašto se uopće ona treća pojavila, ako je druga bila dobra? Ja to ne razumijem... Ljudi su različiti.
(Foto: Marko Grubišić, preuzeto s www.josipalisac.com)