Susan Elizabeth Phillips, kraljica ljubavnih romana i nepopravljiva romantičarka koja je čak vlastitog muža upoznala na slijepom spoju, po prvi put je posjetila u Hrvatsku u sklopu svoje internacionalne turneje.
Ova američka bestseller spisateljica nagrađivana je mnogim književnim nagradama te je uz nagrade za najbolje ljubavne romane dobila i prestižnu nagradu za životno djelo (RITA Awards 2006). Njene priče i likovi su duhoviti i puni neočekivanih obrata zbog čega čitatelji diljem svijeta uživaju u uzbudljivim ljubavnim zavrzlamama.
Od 2001. godine napisala je 19 romana koji su prevedni na hrvatski jezik, a najnoviji izlazi već u srpnju ove godine, dok će se kod nas naći u siječnju 2013. Među njenim najvećim uspješnicama ubrajaju se Gospodin neodoljivi, Šminkerica, Ti si dobro znao tko sam ja, Što sam učinila zbog ljubavi, Najbolji komad, Anđeoska ljubav, Zlatna djevojka…
U Hrvatskoj simpatična Susan Elizabeth Phillips družila se sa svojim najvjernijim fanovima, u organizaciji Mozaik knjige, a mi smo iskoristili priliku i porazgovarali s njom...
Za početak, za vas kažu da ste nepopravljiva romantičarka. Je li to istina?
- Jesam romantičar po duši, da. Zaista vjerujem u ljubav, ne samo romantičnu, već vjerujem da se ljudi mogu voljeti i prepoznati da imaju zajednički duh. Mislim da samo tako svijet može postati bolje mjesto. Ne znam čini li me to romantičarkom ili ne, ali smatram da nas ljubav itekako mora voditi u svijetu.
Smatrate li da osoba mora biti romantičar da bi mogla pisati uspješne ljubavne priče i romane o ljubavi?
- Ne, ja imam nekoliko prijatelja koji su totalni realisti. Znate, riječ romantika povlači sa sobom brojne stvari kao što su cvijeće, večere, svijeće... Ali to nije način na koji živimo naše živote. Ne zapravo. Smatram da za napisati dobru romantičnu priču trebaš vjerovati u ljubav, ali i biti realist.
Je li to način na koji vi živite svoj život?
- Da, to je upravo način na koji ja živim svoj život. Pokušavam biti svjesna svih stvari koje mi se događaju u životu, volim svoju obitelj, karijeru i čitatelje. Osjećam se jako sretnom što imam čitatelje diljem svijeta – to je zaista blagoslov i predivna stvar!
Za mene, najbolja stvar u vašim knjigama je smisao za humor, ali i neočekivane situacije i razvoj događaja. Kako razvijate priču (zaplet)?
- Obično, kada počinjem pisati knjigu, na početku imam samo ideju – o liku ili situaciji. Većina autora koje poznajem već prije početka pisanja znaju sve glavne stvari o kojima će pisati. Kod mene to nije tako. Ja većinu stvari ne znam sve dok ne počnem pisati. Zato je proces pisanja knjige za mene kreativan proces. Kako pišem tako otkrivam priču i karaktere likova. Kada počinjem pisati, imam samo okvir svega i iz toga nastavljam polako raditi na svakom poglavlju, pišem i prepravljam toliko dugo dok ne otkrijem sve što trebam o likovima i priči.
Ako ne voliš likove u svojim knjigama, onda o njima uopće ne bi trebao ni pisati
Znate li već na početku otprilike nešto o kraju knjige?
- Da, znam da će dva heroja završiti zajedno. Vjerujem da je život prekratak za čitanje depresivnih knjiga, i kraj će sigurno biti sretan, ali ono što ne znam jest kako će se situacija odvijati.
Jesu li likovi u vašim knjigama izmišljeni ili je to netko iz stvarnog života, možda netko koga poznajete?
- Neke stvari jesu iz stvarnog života, ali većina stvari je plod moje mašte.
Imate li svoj omiljeni lik iz vaših knjiga i koliko zapravo treba vremena za istraživanje i smišljanje cijele priče?
- Nemam, svi likovi su mi omiljeni, jednostavno se ne mogu odlučiti i izabrati samo jedan. Jer, ako ne voliš likove u svojim knjigama, onda o njima uopće ne bi trebao ni pisati. Neke knjige trebaju više vremena za istraživanje od drugih, sve ovisi o tome kakva je priča. Sa svojom posljednjom knjigom The Great Escape (op.a. Knjiga će biti izdana u srpnju, a na hrvatskom bi trebala izaći u siječnju iduće godine) nisam trebala puno istraživanja jer su likovi i priča već poznati iz prijašnje knjige.
Kako izgleda vaš proces pisanja knjige – pišete li svaki dan ili kada dobijete inspiraciju?
- U načelu pišem svaki dan u tjednu, osim kada putujem, ili četvrtkom kada sam sa svojim unucima. Ako pogledate moju web stranicu naći ćete slike mojeg ureda – predivno mjesto u mojoj kući, s puno knjiga i divno uređenim stolom. Kada želim pisati, uzmem svoj već jako stari i istrošeni laptop koji nije spojen na internet i radim. Ljeti volim izaći u prirodu i tamo pisati, a zimi u dnevnoj sobi ili sobi za goste. Na tim mjestima volim raditi i pisati, ne baš tipično u uredu.
Kojoj osobi prvoj date da pročita to što ste napisali?
- Moja urednica prva čita moje priče. No, neću nikad nekome dati knjigu da je pročita prije nego sam ja u potpunosti zadovoljna s njom. Ali treba napomenuti da u procesu stvaranja dobivam pomoć od drugih ljudi, to sam zaboravila prije napomenuti. Recimo, moj muž se dosta razumije u sport i kada se radi o takvoj tematici u knjizi dobro mi dođe njegova pomoć oko toga. Primjerice u ovoj nedavno objavljenoj knjizi glavni lik je golfer, u što se moj suprug dobri razumije. Isto je bilo i s američkim football-om u jednoj od knjiga.
Ljepota ne donosi uvijek sreću
Što mislite o terminu Chick lit, u koji vas ljudi ponekad svrstavaju?
- Smatram da su Chick lit specifične vrste knjiga, a sve je započelo s Dnevnikom Bridget Jones koju naprostu obožavam. Samo to je drugačija vrsta romantike od ove o kojoj ja pišem. Razlika je u elementima cijele priče – Chick lit govori i o ženskoj karijeri i slično, dakle, sama romantika nije u središtu knjige. Moje knjige govore o putovanju jedne heroine – na početku ona obično ima neku krizu (nema podršku obitelji ili je ostala bez posla), a na kraju ona pronađe svoju osobnu moć.
I sve one su lijepe. Zašto su likovi u takvim knjigama uvijek svi zgodni?
- U mojim knjigama žene nisu uvijek lijepe, ali muškarci jesu. Zašto bih pisala knjigu o ružnim ljudima? No, to što su žene lijepe ne znači da su automatski sretne. Recimo, neke heroine u mojim knjigama bile su lijepe i uspješne, ali to im je donijelo samo nevolje. Ipak, u većini knjiga moje heroine su tipične, jednostavne žene, sa lijepim osmijehom, očima, ali nisu nužno prelijepe.
Do sada ste objavili preko 20 knjiga. Koliko još knjiga imate u sebi?
- Da, moja dvadesetiprva knjiga izlazi u lipnju, a upravo počinjem raditi i na idućoj knjizi. Ali zapravo ne znam koliko knjiga imam još u sebi! Žene u mojoj obitelji živjele su jako dugo, moja majka doživjela je 101. godinu, ali na kraju svi mi pomalo poludimo. Zato, nastavit ću pisati tako dugo dok me ludost ne uzme :)
Ima puno autora sličnih vama, volite li se možda družiti s nekima od njih?
- Da, sve se mi volimo družiti, a i zajedno smo u organizaciji koje se zove Romantični pisci u Americi (Romance writers of America). To je druga po veličini organizaciji u zemlji, a čine je i autori koji objavljuju knjige i oni koji ne objavljuju. Većina mojih najdražih prijateljica se se također bavi pisanjem, čujemo se preko telefona, e-maila, podržavamo jedna drugu. Općenito, život pisca je lijep. Neopisivo su zanimljiva sva ta druženja, intervjui, putovanja koja doživiš radi svoje knjige i pisanja. A opet s druge strane, lijepo se i vratiti kući u normalu. I to ima svojih pozitivnih strana.
Niti nakon dvadesetjedne knjige pisanje nije ništa lakše
Kad govorite o putovanjima i druženjima, postoji li područje gdje ste posebno omiljeni među čitateljima?
- Moje najjače internacionalno čitateljstvo je u Njemačkoj, istočnoj Europi, Španjolskoj i Japanu, ali i Sjedinjenim Američkim Državama.
Što smatrate najtežom stvari kada je riječ o pisanju?
- Pisanje samo po sebi je teško. I nakon izdane dvadesetprve knjige, ne postaje mi ništa lakše. Jednako je teško kao i na početku. Zapravo, svako je pisanje veliki izazov – to volim jer nije dosadno i stvarno moram raditi kako spada na tome.
Kako ste se osjećali kada vam je obavljena prva knjiga?
- To je zapravo jako duga priča koju ću sada skratiti maksimalno, jer se opširna priča može pronaći na mom web siteu www.susanephillips.com. Prvu knjigu napisala sam sa svojim prijateljem i htjeli smo samo napisati priču koja se nam sviđa. Knjiga je bila odobrena u vrlo kratkom periodu. To su bila drugačija vremena, sve je bilo jednostavnije.
Koju poruku se nadate da će čitatelji izvući iz vaših knjiga?
- Budite ljubazni – prema sebi i prema drugima! Također, želim da se žene osjećaju snažnije i bolje same o sebi. Svako malo i na svojoj Facebook stranici pokušavam potaknuti riječi hvale – da ljudi kažu nešto lijepo o sebi! Jer, zanimljivo je to, kada ljude pitaš da kažu nešto lijepo o sebi, uvijek će govoriti o svojoj djeci, muževima... Jako je teško potaknuti žene da kažu lijepe stvari baš o sebi. Zato ja uvijek govorim – svakog jutra si moramo reći barem jednu lijepu stvar o samima sebi.
I za kraj, možete li nam nešto reći o knjizi koja izlazi sada u lipnju, a u Hrvatskoj u siječnju?
- Knjiga koja izlazi se zove The Great Escape zapravo je nastavak knjige Gospodin Neodoljivi. Radi se o Lucy koja se sprema udati za Teda, no odmah na početku ga ostavlja samog kod oltara. Tako zapravo počinje priča i na tome se sve razvija, a glavna okosnica je njena luda avantura koja započinje na motoru neznanca. Nova knjiga na kojoj radim neće imati poznate likove, bit će to drugačija priča od ostalih. Neću više otkrivati jer niti sama zapravo još ne znam kako će sve završiti.