Zaklada “Čujem, vjerujem, vidim” predstavila je prvu tiskanu knjigu u Hrvatskoj za učenike s disleksijom, slijepe i druge učenike koji ne mogu koristiti standardni tisak. Proslavljeno djelo Ivane Brlić-Mažuranić „Priče iz davnine“ objavljeno je u tri formata: tiskanom, zvučnom i elektroničkom. Prva tiskana knjiga za djecu s disleksijom predstavljena je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, u sklopu Mjeseca hrvatske knjige. Jezičnu i grafičku prilagodbu svih knjiga priredila je prof. logoped Željka Butorac, recenziju prof. dr. sc. Draženka Blaži, redovna profesorica na Odsjeku za logopediju Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu i Dunja Marija Gabriel, savjetnica za narodne knjižnice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, a ilustracije koje su dio e-izdanja Danijel Deverić.
Autentičnost djela za djecu s disleksijom
U izdanju Zaklade „Čujem, vjerujem, vidim“ dosad je u zvučnom i elektroničkom izdanju objavljeno šest knjiga, a sada kao vrhunac i tiskano izdanje slavne Ivane Brlić Mažuranić, a koje bi trebalo postati standard kako treba raditi knjige ne bi li se povećala njihova dostupnost osobama koje ne mogu čitati standardni crni tisak. Time je ovo djelo prilagođeno za oko deset posto djece koja imaju disleksiju, što je njih oko 30 tisuća u osnovnim i srednjim školama.
Autorica jezične i grafičke prilagodbe ‘Priča iz davnina’, prof.logoped Željka Butorac objasnila je da se djeci ponudio prilagođeni tekst koji im neće plesati, u kojem neće gubiti redove, već će razumjeti ono što su pročitali i biti motivirani za daljnje čitanje. Zbog toga je složen u stilu novinskog stupca, što im omogućuje da ne pomiču glavu dok čitaju, jer osobe s disleksijom tada gube redove, brkaju slova ili im se riječi spajaju.Grafička prilagodba pridonijela je da laganije kontroliraju tekst, a jezična da razumiju što čitaju. Važno je da se djeci s disleksijom ne nude sažeci nekog djela nego autentični doživljaj.
Disleksija nije bolest
U Hrvatskoj je oko 10 posto djece s disleksijom, koja najčešće označava skupni termin za teškoće u čitanju, pisanju, računanju, razumijevanju teksta i govora. U užem smislu riječi, taj termin označava teškoće čitanja. Iako postoje tipični i u najvećem broju slučajeva slični simptomi, disleksija se u raznih osoba manifestira u različitim oblicima i stupnju jakosti. A to su: disgrafija, koja označava teškoće u pisanju koje su gotovo dvostruko češće od teškoća u čitanju te diskalkulija koja označava teškoće u razumijevanju i usvajanju matematičkih pojmova i operacija.
Disleksija nije vezana uz dob, obrazovanje niti inteligenciju. Disleksija se javlja kod osoba diljem svijeta, bez obzira na kulturu i jezik, a zahvaća 10 posto populacije. Disleksično dijete ima problema u školi jer teže čita, piše i računa. Ono nije lijeno ili neposlušno nego treba podršku roditelja, učitelja i logopeda koji će mu pomoći u rješavanju teškoća.
Teškoće čitanja
Neka obilježja teškoća u čitanju podrazumijevaju teškoće povezivanja glasova i slogova u riječi, mijenjanje riječi premještanjem ili umetanjem slogova (vrata=trava), zamjena slova ili slogova ( do=od), pogađanje riječi (mračni=mačka, dobar=obad), izostavljanje slova i slogova, kao i cijelih riječi (davnina=davni).
Teškoće pisanja
Teškoće u pisanju manifestiraju se kao teškoće u povezivanje glasa i slova, zatim zamjene slova koja slično zvuče ili izgledaju( b-d, m-n, a-e, d-t, p-b, k-g, s-z...), zrcalno pisanje slova i brojki, umetanje, dodavanje, ponavljanje, premještanje riječi ili slogova, izostavljanje slova, dijelova riječi ili cijelih riječi.
Građa lagana za čitanje
Građa lagana za čitanje, termin je koji obuhvaća jezičnu i grafičku prilagodbu knjiga koja je namijenjena osobama koji imaju poremećaj koji izaziva poteškoće u čitanju i razumijevanju teksta (osobe s disleksijom i ostalim poteškoćama čitanja, osobe s intelektualnim poteškoćama, osobe s neuropsihijatrijskim poremećajima, gluhoslijepe osobe, osobe s afazijom, demencijom i dr.). U proces prilagodbe standardnog teksta su uključeni logoped, profesor hrvatskog jezika, lektor, ilustrator i urednik izdanja. Prilagodba se temelji na Smjernicama za prilagodbu građe lagane za čitanje koju je izdao Međunarodni savez knjižničarskih društava i ustanova.
Zaklada „Čujem, vjerujem, vidim“ pokrenula je projekt prilagodbe obaveznih lektirnih naslova za učenike osnovne škole s disleksijom, slijepe i druge učenike koje ne mogu koristiti standardni tisak. Do sada su prilagodili šest obaveznih lektirnih naslova. Knjige su prilagođene u zvučnom formatu, te u elektroničkom obliku kao e-knjige.
Ovo djelo prilagođeno je za oko deset posto djece koja imaju disleksiju