1995. dogodilo se ono što se u Hollywoodu do tada rijetko kad dogodilo – Mel Gibson je istovremeno pobrao dva Oscara, za režiju i za najbolji film godine. Kako je to moguće? Jednostavno. Isprva mu je bila ponuđena uloga u filmu „Hrabro srce“, no on je nakon promišljanja shvatio da ju toliko želi da je sam režirao cijeli film i uz to glumio glavnu ulogu u njemu. U filmu, Gibson se pojavio kao sir William Wallace, škotski borac za slobodu iz trinaestog stoljeća. U intervjuima je rekao kako je pokušavao snimiti film sličan spektaklima kakve je volio u djetinjstvu, kao što su „Spartak“ Stanleyja Kubricka i „Velika zemlja“ Williama Wylera. Snimanje je počelo u škotskim planinama. Nakon saznanja da je ta lokacija jedna od najkišovitijih u Europi, snimanje se preselilo u Irsku, gdje su članovi irske vojske poslužili kao statisti u scenama bitki. Sekvenca „Bitke kod Stirlinga“ u „Hrabrom srcu“ smatra se jednom od najbolje režiranih borbenih scena u filmskoj povijesti. Ovom je filmskom uspješnicom Gibson dokazao kako nije samo dobar glumac i zgodan holivudski frajer, već i iznimno talentiran redatelj i producent. Iz njegove su filmske radicionice kasnijih godina tako potekla još dva kontroverzna i vrlo hvaljena filma „Pasija“ i „Apocalypto“, a u oba dva slučaja radilo se o pravim kinematografskim spektaklima.