Možda očevi ne izgledaju kao tema kojom se ima baviti jedna singl žena, ali mislim da to nije točno. Da mi je dvadeset, složila bih se, ali sa trideset i koju… teško. U dvadesetima je velika vjerojatnost da ćeš se zaljubiti u slobodnog dečka koji iza sebe nema brak i djecu, dok je u kasnim tridesetima i četrdesetima ta vjerojatnost otprilike jednaka osvajanju milijuna na lotu.
Kad sam prekinula s dugogodišnjim dečkom, frednica me 'utješila' riječima: "Joooj ne brini, znaš koliko ima očajnih i usamljenih razvedenih muškaraca, sigurno ćeš naći nekoga". Iako je to rekla u najboljoj namjeri, nije ni slutila da me prestravila. Kako je uopće moguće da se zaljubim u nekoga tko ima ženu i djecu, ok bivšu ženu (meni je to sve u tom trenutku zvučalo isto) i kako je uopće moguće da se netko sa svim tim emocijama i prtljagom koju vuče iz prošlosti, zaljubi u mene? Kako bi me mogao voljeti (mene ili bilo koju drugu) ako ga toliko bitnih stvari veže s osobom s kojom je gradio dom, stvarao obitelj…? A djeca?
Neka skroz nova dimenzija za mene. Muškarac s djecom… U svakom slučaju, uragan misli protutnjao je mojom glavom, ostavivši iza sebe kaos i lansiravši me u skroz novu dimenziju života. Zbogom mladosti, Sretna ti si sad tu gdje jesi, pripremi se za djecu koja nisu tvoja i frajere koji plaćaju alimentacije, dane u tjednu rezervirane za klince, koji imaju bivše žene s kojima nisu na čisto i nova djeca im ne padaju na pamet. Uvijek ćeš im biti, silom prilika, zadnja rupa na svirali. Istina, želiš dobrog frajera, a to uključuje da je i dobar otac. Dobrom razvedenom ocu djeca su na prvom mjestu, logikom stvari za tebe tu nema mjesta… Začaran krug u kojem se nisam htjela naći.
Usudila bih se reći da sam nas sve skupa strpala u oštećenu robu, sebe u outlet na rubu grada, njih u second hand dućan, ljuta jer sam imala osjećaj da sam svoju priliku propustila i da je ovo bilo nepravedno prema meni. Sad kad razmislim o svemu, bila sam zaista naivna i glupa!
Upoznala sam baš jednog takvog razvedenog tatu. Nije ni očajan ni usamljen, o kakvima je govorila moja frendica. Svoju djecu voli najviše na svijetu, ali i za mene je napravio mjesta u svome srcu. Štoviše, osjećam se sjajno i bolje ne bi moglo biti. Nemam nikakvih sumnji njegove osjećaje. Gledam ga kako se ponaša prema djeci, kako ih lijepo odgaja i uči ih da vole svoju mamu bez obzira na sve. Mislim da to može samo zreo i dobar čovjek. Divim mu se jer uspijeva biti predan tata i partner.
Očinstvo izvan braka nije nimalo jednostavno. Svedeno je na utorke, četvrtke i svaki drugi vikend i prava je sreća kada je bivša supruga jednako razborita kao i onaj od kojeg se razvela. Ali kada nije… život se pretvara u pakao i tatama koji uspijevaju u takvim situacijama držati glavu iznad vode, brinuti o svojoj djeci, ne gubiti dostojanstvo, skidam kapu i čestitam Dan očeva. Nema te žene kojoj se takav frajer ne bi svidio!