Jazz glazba u sebi krije nešto posebno i svjedoci smo tomu kad god ju čujemo - ovaj glazbeni žanr nastao je u afroameričkim zajednicama New Orleansa krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, koje su poznate kao doba jazza, ovaj je glazbeni izričaj postao i svjetski priznat. A kada govorimo o jazzu, ne možemo ne spomenuti i Billie Holiday, dive koja se smatra jednom od najboljih jazz vokalistica svih vremena.
Svojim posebnim glasom i instrumentalnim načinom pjevanja, Holiday je između dva rata postala jedna od predvodnica jazza, poznata i pod imenom Lady Day, a njezini hitovi poput "God Bless the Child", "Fine and Mellow" i "Strange Friut" poznati su jazz klasici po kojima ju prepoznajemo.
Holiday je dugi niz godina imala uspješnu karijeru jazz pjevačice prije nego što je izgubila bitku s drogom i ovisnošću te prerano nas napustila sa samo 44. godine. Ipak, i danas, više od 60 godina nakon njezine smrti, i dalje ju pamtimo - osim što je 2000. godine primljena u Rock and Roll Hall of Fame, i ove godine, za nešto više od mjesec dana, o njoj izlazi biografski film "The United States vs. Billie Holiday".
Prisjetile smo se njezine životne priče - od nesretnog djetinjstva koje je provela radeći u javnoj kući do glazbene dive turbulentnog života koja je žarila jazz scenom.
Rani život i teško djetinjstvo
Punog imena Eleanora Fagan Gough, Holiday je rođena 7. travnja 1915. U Philadelphiji, a veći je dio svog djetinjstva provela u Baltimoreu. Njezina majka Sadie bila je tek tinejdžerica kad ju je rodila, a odrasla je bez oca Clarencea Holidaya, uspješnog jazz glazbenika koji je svirao gitaru uz Fletchera Hendersona. Zbog teškog djetinjstva, Holiday je ubrzo počela izostajati iz škole, zbog čega je u siječnju 1925. poslana u Kuću dobrog pastira, ustanovu za problematične afroameričke djevojke, u dobi od samo devet godina. U kolovozu iste godine vraćena je na majčinu skrb, no 1926. vratila se u ustanovu nakon što je bila seksualno zlostavljana.
U svom teškom ranom životu, Holiday je utjehu pronašla u glazbi, pjevajući uz ploče Bessie Smith i Louisa Armstronga. Pratila je svoju majku, koja se krajem 1920-ih preselila u New York, i jedno vrijeme radila u javnoj kući u Harlemu. Oko 1930. Holiday je počela pjevati u lokalnim klubovima i preimenovala se u "Billie" po filmskoj zvijezdi Billie Dove.
Početak karijere i "Lady Day"
U dobi od 18 godina Holiday je otkrio producent John Hammond dok je nastupala u jazz klubu u Harlemu, a on je imao ključnu ulogu u stvaranju njezine uspješne karijere. Holiday je ubrzo imala prve zajedničke nastupe s Bennyjem Goodmanom, a snimila je i prvu pjesmu "My Mother's Son-In-Law", te je tako počela graditi svoj glazbeni stil unutar jazza i bluesa.
Poznata po svom prepoznatljivom fraziranju i izražajnom, ponekad melankoličnom glasu, Holiday je 1935. nastavila snimati s jazz pijanistom Teddyjem Wilsonom i drugima. Snimila je nekoliko singlova, a radila je i s Lesterom Youngom, Countom Basieom i Artiem Shawom. Nakon što je upoznala i sprijateljila se sa saksofonistom Lesterom Youngom, on joj je 1937. dao nadimak "Lady Day", pod kojim će kasnije biti poznata.
Holiday je imala turneju s orkestrom Count Basie 1937., a sljedeće je godine surađivala s Artiejem Shawom i njegovim orkestrom, čime je postala jedan od prvih ženskih afroameričkih vokala koja je surađivao s bijelim orkestrom. No, promotori su joj se usprotivili zbog njene rase i jedinstvenog vokalnog stila, pa je na kraju iz frustracije napustila orkestar.
"Strange Fruit"
Holiday je ubrzo počela nastupati sama, a nastupila je u njujorškom Café Society, gdje je razvila neke od svojih zaštitnih znakova - nosila je gardeniju u kosi i pjevala zabačene glave, a debitirala je i sa svoje dvije najpoznatije pjesme, "God Bless the Child" i "Strange Fruit".
Columbiju, njezinu tadašnju izdavačku kuću, nije zanimala pjesma "Strange Fruit", koja je bila snažna priča o linču Afroamerikanaca na jugu, pa je Holiday pjesmu snimila s izdavačkom kućom. Commodore. "Strange Fruit" smatra se jednom od njezinih najpoznatijih balada, a različite kontroverze i zabrana puštanja ove pjesme na radio stanicama samo su pomogle da postane hit.
Tijekom godina, Holiday je otpjevala mnoge pjesme koje su odražavale njezine osobne romanse, koje su često bile destruktivne i uvredljive, uključujući pjesme "T'ain't Nobody's Business If I Do" i "My Man", a sreća u ljubavi napokon joj se, naizgled, osmjehnula, kada se 1941. godine udala za Jamesa Monroea.
Osobni problemi i ovisnost
Holiday je već bila znana po tome da voli popiti, a uz svog novog supruga stekla je i naviku pušenja opijuma. Ipak, njezin brak sa Jamesom Monroeom nije potrajao - kasnije su se razveli, a njezini problemi sa zlouporabom droga nastavili su se.
Ubrzo nakon razvoda, 1944. godine, Holiday je prohodala s trubačem Joeom Guyem, a s njim je počela koristiti heroin. Nakon smrti majke u listopadu 1945., Holiday je počela piti puno više, a počela se i drogirati kako bi ublažila tugu. Ipak, unatoč osobnim problemima, Holiday je ostala glavna zvijezda u svijetu jazza. Osim toga pojavila se sa svojim idolom Louisom Armstrongom u filmu "New Orleans" iz 1947. godine, i to u ulozi sobarice.
Nažalost, njezina je upotreba droga iste godine izazvala veliki profesionalni zastoj. Uhićena je i osuđena zbog posjedovanja narkotika 1947. godine, a već se sljedeće godine suočila s novim izazovima - zbog presude nije uspjela dobiti potrebnu dozvolu za sviranje u kabareima i klubovima. Međutim, Holiday je i dalje mogla nastupati u koncertnim dvoranama, a nedugo nakon što je izašla iz zatvora, rasprodala je nastup u Carnegie Hallu.
Uz pomoć Johna Levyja, vlasnika jednog njujorškog kluba, Holiday je kasnije trebala nastupati u njujorškom klubu Ebony. Levy joj je postao dečko i menadžer krajem 1940-ih, pridruživši se redovima muškaraca koji su ju samo željeli iskoristiti. U isto vrijeme, ponovno je uhićena zbog opojnih droga, ali je oslobođena optužbi.
Kraj karijere i prerano ugašena zvijezda
Dok joj je težak život uzimao danak na glasu, Holiday je nastavila s turnejama i snimanjima u 1950-ima. Za Normana Granza, vlasnika nekoliko malih jazz izdavačkih kuća, počela je snimati 1952., a dvije godine kasnije, Holiday je imala izuzetno uspješnu turneju po Europi. Privukla je pozornost javnosti i tako što je podijelila svoju životnu priču sa svijetom 1956. u autobiografiji "Lady Sings the Blues", koju je napisala u suradnji s Williamom Duftyjem.
Unatoč svim problemima koje je proživjela, uspjela je održati impresivan nastup u televizijskom prijenosu "The Sound of Jazz" s Benom Websterom, Lesterom Youngom i Colemanom Hawkinsom, a nakon godina snimanja i prodaje ploča, Holiday je 1958. snimila "Lady in Satin" (1958.) s orkestrom Raya Ellisa.
Svoj posljednji nastup Holiday je održala u New Yorku 25. svibnja 1959. godine, a nedugo nakon toga je primljena u bolnicu zbog problema sa srcem i jetrom. Bila je toliko ovisna o heroinu da je čak bila uhićena zbog posjedovanja dok je bila u bolnici. Ubrzo nakon toga, 17. srpnja 1959., Holiday je preminula od komplikacija povezanih s višegodišnjim uzimanjem alkohola i droga.
Diva živi vječno
Smatrana jednom od najboljih jazz vokalistica svih vremena, Holiday je utjecala na mnoge druge izvođače koji su pošli njezinim stopama, od Janis Joplin do Nine Simone, a njezina je autobiografija 1972. pretvorena u film "Lady Sings the Blues", sa slavnom pjevačicom Dianom Ross u glavnoj ulozi. Također, 2000. godine, Holiday je primljena u Rock and Roll Hall of Fame.
I danas, više od šezdeset godina nakon što nas je napustila, i dalje se prisjećamo dive koja je za sobom ostavila neizbrisiv trag. Tako uskoro izlazi i film "The United States vs. Billie Holiday", biografski dramski film u režiji Leeja Danielsa, zasnovan na knjizi "Chasing the Scream: The First and Last Days of the War on Drugs" Johanna Harija, ali i na životu slavne Billie Holiday. Andra Day glumit će Billie Holiday, zajedno s Trevante Rhodes, Natashom Lyonne i Garrettom Hedlundom, a film izlazi 26. veljače ove godine.