13.prosinca, dan je zaštitnice vida, zaštitnice staklara, krojača, kovača, pisara, tkalaca, vratara i ratara, svetice i mučenice iz III. stoljeća, Sv. Lucije. To je dan kada se po tradiciji sije pšenica, koja je simbol plodnosti i novoga života. Ujedno se počinje odbrojavati 12 dana do Božića.
Svjetlo kao navještaj Božića
Bladan sv. Lucije obilježava se mnogim običajima koji nas uvode u predbožićno raspoloženje. Iako se sv. Nikola posebno štuje u svim našim krajevima, u Dalmaciji i na otocima djeca su se češće darivala upravo na blagdan sv. Lucije, i to slatkišima i suhim voćem ostavljenim u čarapama ili papučama. Ime sv.Lucije dolazi od latinske riječi lux, lucis i znači svjetlo, te simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić. Spominje se kao navjestiteljica boljih vremena jer iza njezina spomendana dani su sve duži, pa se uobičajilo reći kako "sveta Lucija, mrak ubija".
Sijanje pšenice
Na dan svete Lucije sije se pšenica, simbol obnove života i plodnosti, a njezino zelenilo priziva plodnost, blagostanje i obilje u nadolazećoj godini. Tradicija sijanja božićnog žita u tanjurima ili drugim prikladnim posudama očuvala se do danas. Ima više načina sijanja, ali najsigurniji je onaj klasični: pšenicu se stavi u malo vode preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana stavlja se u posudu sa zemljom (dva prsta manje od vrha), raspoređuje se po zemlji cijelom površinom, a u sredini se ostavi malo prostora za stavljanje svijeća. Zatim se posuda stavlja uglavno kraj prozora zbog svjetla i topline. Do Božića pšenica naraste i ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili uz jaslice. Možete po želji u sredinu posudice još prije nego pšenica počne klijati staviti svijeću koja će jako lijepo titrati u božićnoj noći usred izrasle pšenice. Nakon Božića ne bacajte pšenicu već njome nahranite ptice. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine, što je pšenica gušća smatra se da će godina biti bolja, rodnija, bogatija. Običaj sijanja pšenice, uz Portugal i južnu Italiju, vezan je još samo uz hrvatsko područje. Kada pšenica dovoljno naraste potrebno ju je urediti i podrezati vrhove da budu jednaki i zavezati lagano ukrasnu vrpcu. Običaj nalaže da pri sijanju pšenice treba uključiti sve ukućane, da vide samu pripremu, sijanje, klijanje i rast pšenice. Sijanje božićne pšenice je običaj kojem se posebice vesele djeca jer od tog dana imaju svaki dan do Božića poseban zadatak da zalijevaju pšenicu i provjeravaju da li dobro napreduje.
Sretan imendan svim Lucijama, Lucama!
(M.G.)