Amy Winehouse pjevala je kao da dolazi iz nekog drugog vremena. Sama njezina pojava bila je impozantna, frizura koja je sličila na ogromno ptičje gnijezdo na vrhu glave, egzotične crte lica, puno, puno tuša na očima, tetovaže i ožiljci - koji su bili posljedica samoranjavanja. Naime, Amy je sasvim sigurno imala sve što je bilo potrebno da pokori svijet, ali nije joj je uspjelo pokoriti svoje vlastite demone. Njezina puno prerana smrt tada je uzdrmala svijet. Imala je tek 27 godina, a neutješni su obožavatelji osjećali kako je naprasito prekinut njen put koji je trebao biti obilježen mnogim izvrsnim albumima. Bila je doista iznimno talentirana glazbenica, njezin duboki, baršunasti glas na prvo je slušanje osvajao je publiku. Uspoređivali su je s glazbenim ikonama kao što su Janis Joplin i Billie Holiday . Neizreciva je to šteta za svijet glazbe, ostalo nam je jedino maštati o tome koliko bi do danas još hitova napisala i otpjevala. Naime, da se stvari nisu odigrale tragično tog ljeta 2011. godine, Amy bi danas puhala 38 svjećica na svojoj rođendanskoj torti (koju bi, pretpostavljamo zatim zalila bocom viskija).
Amy je odrasla u Londonu, u židovskoj obitelji. Njezini su se roditelji razveli kad joj je bilo devet godina. Stariji brat Alex živio je s majkom Janis, a dok je buduća zvijezda oduvijek više bila tatina djevojčica ("And if my Daddy thinks I'm fine…" pjeva u svom prvom velikom hitu Rehab). Tata Mitch bio je i onaj koji je malenu Amy uveo u svijet glazbe, od njega je naslijedila ljubav za jazz, ali je brat bio taj koji ju je naučio svirati gitaru. Već kao tinejdžerka počela je pisati svoje pjesme i povremeno nastupati u lokalnom jazz klubu. Roditelji su izdvojili pozamašnu svotu za njezino školovanje, ali Amy nije bila tip od institucija - tako da je nekoliko puta mijenjala školu. Ipak, nadarena djevojčica imala je jedan cilj - postati uspješna glazbenica. Bilo joj je to očito "zapisano u zvijezdama" jer je ova mlada Engleskinja postala prava pop-rock ikona.
U 7 godina koliko je trajala njena karijera, od prvog jazz albuma koji je snimila 2003, do megauspješnog Back to Black, prodala je više od 25 milijuna nosača zvuka, a na polici je imala kolekciju od čak 6 osvojenih nagrada Grammy. Njezini hitovi Rehab i You know that I'm no good postali su bezvremenski. Bio je tu taj cool retro zvuk koji je već postajao u njezinom glasu, ali na koji je posebni naglasak stavio glazbenik čarobnjak, slavni producent Mark Ronson.
"Amy je u pop unijela taj buntovnički Rock'N'Roll duh", kazao je tada.
No, osim osebujnog glasa, ono što je oduševilo slušatelje bila je autobiografska nit koju je Amy utkala u svoje pjesme. Bez ustručavanja, bez opravdavanja, opjevala je svoje demone, od ovisnosti do psihičkih problema, u pravoj blues maniri. Ljudima se svidjela takva iskrenost. Svidjelo im se što je srce nosila na dlanu. Nije bila nedostižna zvijezda sa savršenim životom, poput mnogih drugih. Bila je stvarna, autentična i puna problema. Za razliku od mnogih drugih pop pjesmuljaka, slušajući pjesme s albuma Back to Black mogli ste proživjeti čitavu paletu emocija i zaviriti u tamu vlastite duše. A to je ono što za rukom polazi jedino istinskim umjetnicima.
S 22 godine Amy je počela izlaziti sa svojim budućim mužem, Blakeom Fielderom Civilom. Njihova je veza bila turbulentna i disfunkcionalna te je uvelike pridonijela Amynim psihičkim nestabilnostima. Samo godinu dana nakon vjenčanja Blake je završio u zatvoru. Amy je ostala sama i slomljena te je, u očajničkom pokušaju utjehe, još češće posezala za bocom i drogama. Pred novinarima se sve češće pojavljivala u zaista lošem izdanju.
Neosporivo je kako su obožavatelji tih posljednjih godina, sve do kobnog ljeta 2011, svjedočili jednom burnom životu punom drame i zatim, prilično ubrzanom padu.
Da se to ipak neće dogoditi postalo je prilično jasno na njezinom posljednjem koncertu u Beogradu. Amy se njihala na pozornici, defokusiranog staklenastog pogleda i jedva je pjevala, a zatim se i rasplakala. Bio je to jedan od najtužnijih nastupa ikad, izgledalo je kao da polako umire pred tisućama ljudi. Samo nekoliko dana kasnije pronađena je mrtva u svojoj kući u londonskoj hippie art četvrti Camden. Uzrok smrti bilo je trovanje, ustanovljeno je da je u krvi imala čak 4,16 promila alkohola. Tog je dana Amy ušla u tužan "Klub 27" te se pridružila legendama kao što su Jim Morrison, Kurt Cobain i Jimi Hendrix, koji su svi također preminuli u toj dobi. Stala je bok uz bok glazbenih velikanima i po tome što se njezini hitovi također dan danas neprestano vrte na radio postajama.
"Želim da ljudi čuju moj glas i na 5 minuta jednostavno zaborave svoju ljutnju", kazala je kad joj je bilo tek 13. I to joj je uspjelo. Jer iako Amy nije porazila vlastite demone, njezina glas mnogima pruža utjehu i daje osjećaj da u svojim vlastitim borbama ipak nisu sami.
Sretan rođendan, Amy.